Veliki broj Gradišćanskih Hrvata iz Mađarske, Slovačke i Austrije, a s njima i njihovi svećenici predvođeni sisačkim biskupom Vladom Košićem došao je u nedjelju 1. svibnja slaviti Majku milosrđa kod milosnog kipa Krvave suze točeće Blažene Djevice Marije Jurske. U slavlju je sudjelovao i mjesni ordinarij biskup Lajos Pápai, koji je 27. travnja proslavio 25 godina biskupske službe. Slavlje su animirali tamburaši iz Uzlopa.
U svečanoj procesiji sudjelovali su biskupi, svećenici, bogoslovi, ministranti i vjernički puk, te predstavnici javnog života predvođeni veleposlanikom RH u Mađarskoj dr. sc. Gordanom Grlićem Radmanom.
Na početku srdačan pozdrav na hrvatskom jeziku svim hodočasnicima uputio je jurski biskup Lajos Pápai, posebno biskupu Košiću koji mu je i uzvratio pozdrave na mađarskom.
U homiliji biskup Košić je izrazio svoju radost što u ovoj Godini milosrđa predvodi hodočašće Gradišćanskih Hrvata u Győr-u. „Suze tuge su znak diboke ljubave, ka se najde u Bożjoj milosrdnosti! Godina Božjega milosrđa svima nama kršćanima je poziv da Boga ne promatramo kao strogoga suca niti dalekog stvoritelja i upravitelja svijeta, nego kao blizog nam i milosrdnog Oca koji je pun sućuti, ljubavi i nježnosti prema svima nama ljudima. A Marija, majka našega Gospodina Isusa Krista, s pravom se naziva Majka Milosrđa jer je po njoj došao Spasitelj koji je objavio ‘lice milosrdnoga Oca – vultus Patris misericordiae“, rekao je biskup sisački te još istaknuo da je ova Godina prigoda da se i sami što više približimo tom idealu milosrdnosti.
U nastavku propovijedi biskup Košić je podsjetio na povijest ovog svetišta i milosnog kipa, kojeg je za vrijeme progonstva katolika u Irskoj donio biskup Walter Lynch koji je pobjegao u Beč. „U Beču je jurski biskup, Ivan Püsky, irskoga emigranta pozvao k sebi u Győr i imenovao ga za svojega pomoćnika. Ovaj Marijin kip, obješen na stijeni u Jurskoj (Győr) Katedrali, točio je na dan Sv. Patrika (patrona i apostola Irske), na 17. ožujka 1697. tri sata, od 6.00–9.00, krvave suze, kada opet proganjaju katolike u Irskoj. U ljetu 1704. dao je biskup Augustin Keresztély postaviti Marijin čudotvorni kip na oltar na lijevoj strani Jurske Katedrale. Ovaj Milosni kip je od onda cilj hodočašća kako za Ugre tako i za naše Hrvate. Iz ove povijesti, koja se tu spominje, možemo zaključiti kako Marija trpi – i plače – zajedno sa svojim Sinom pod križem, ali i s Crkvom jer – Crkva je Tijelo Kristovo. Marija ljubi svoga Sina, ali jednako ona ljubi i svakoga od nas, njegove učenike. I kada se progone kršćani, kada kršćani trpe, Marija je “pomoćnica kršćana”, ona je naša zagovornica i Majka Milosrđa kojoj se naš narod uvijek utjecao u teškim vremenima. U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, gdje Hrvati žive od 7. stoljeća, postoje mnoge crkve i marijanska svetišta u kojima se naš narod utjecao u zagovor Presvetoj Bogorodici. Tako imamo Marijine crkve – svetišta od Solina do Biskupije kod Knina, gdje su Hrvati još za narodnih vladara častili Majku Božju. A onda na Trsatu, gdje Mariju zovemo ‘Stella maris – zvijezda mora’, zatim u Sinju – gdje je na njezin zagovor čudesno prije 301. godine obranjena Domovina od navale Turaka; Mariju zovemo ‘Advocata Croatiae fidelissima Mater – Odvjetnica Hrvatske, najvjernija Majka’ u svetištu u Remetama kod Zagreba, zatim ‘Mundi melioris origo – početak boljega svijeta’ na Trškom Vrhu kod Krapine, također Mariju Hrvati časte kao ‘Singularis Decus Croatiae – posebni ures Hrvatske’ na Kamenitim vratima u Zagrebu, te je nazivaju ‘Dušom duše hrvatske’ u nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici. U mojoj Sisačkoj biskupiji, gdje je bio biskup sv. Kvirin, koji je početkom 4. stoljeća mučen u Sabariji, tj. u današnjem gradu Szombathelyju, gdje je bio bačen u rijeku s mlinskim kamenom oko vrata, od prošle godine imamo obnovljeno Marijino svetište u Gori. Tu Mariju nazivamo ‘Majkom naših stradanja’, jer je na tom području naš hrvatski narod kroz povijest neprestano stradavao – kako za vrijeme turskih osvajanja u 16. i 17. st., pa onda osobito u Drugom svjetskom ratu tako i nedavno, prije 25 godina u Domovinskom ratu. Marija je uvijek našem narodu bila moćna zagovornica i ‘utjeha žalosnih’. Najljepše pjesme hrvatski katolici pjevaju upravo Blaženoj Djevici Mariji. Zovu je: ‘Kraljica Hrvata’, ‘naša Majka’, ‘nada naša’, ‘Zora zlata’, ‘Cvit pribili’, ‘Proteturica – tj. zaštitnica’. Bez štovanja Marije hrvatska katolička pobožnost ne bi bila potpuna. Marija je zaista naša obrana i zaštita, kako kroz našu tešku povijest tako i danas. U ovom uskrsnom vremenu najljepša pjesma, koja je gotovo hrvatska uskrsna himna, glasi: ‘Kraljice neba, raduj se!’ Nakon toliko trpljenja i podnesene patnje Marija je doživjela radost zbog uskrsnuća svoga Sina! Ona se raduje i s nama i hrabri nas da nikakvo trpljenje ne može i neće zauvijek vladati nad nama, nego da se i mi trebamo pouzdati u Boga i on će i nama dati pobjedu nad svakim zlom, pa i nad samom smrću, što je razlog duboke i prave uskrsne radosti“.
Biskup Košić je rekao i kako je ovo vrijeme velikih iskušenja i povijesnih zbivanja koja mogu promijeniti lice Europe. „I mi u Hrvatskoj i vi u Mađarskoj znate kako je od prošle godine silno velik broj imigranata iz Sirije, Iraka, Afganistana i drugih istočnih islamskih zemalja nagrnuo u Europu. Mi kao vjernici moramo sve učiniti da pomognemo tim bijednim ljudima, ali moramo također misliti i na budućnost Europe koja je već gotovo zaboravila kršćanstvo, svoju vjeru i svoje korijene, koje – ako napusti – više neće biti Europa. I naš Gospodin Isus učio nas je da svoje bližnje trebamo ljubiti kao sami sebe, što znači da moramo misliti i na sebe i svoje, da bismo onda bili sposobni pomagati druge. Stoga mi se čini da je mađarska država mudro postupila kada je Europskoj Uniji dala na znanje da kani braniti svoju zemlju, svoju tradiciju, vjeru i narod. I mi Hrvati trebamo zajedno s Mađarima učiniti sve da se pomogne stradalnicima rata, da se rat zaustavi i da se pomogne ljudima koji tamo trpe, ali da nije potrebno premještati milijune tih ljudi u naše zemlje koje u tom slučaju više neće biti ono što su bile nekad i što su danas“.
Na kraju svete mise biskupima Košiću i Pápaiju te svima uključenima u organizaciji zahvalio je ravnatelj hodočašća prof. dr. Ive Šmatović. Nakon mise slijedila je molitva kod milosnog kipa.
