30. ožu 2017.

U Dominikanskom samostanu bl. Augustina Kažotića u Zagrebu u srijedu 29. ožujka održana je peta iz ciklusa tribina „Korizma na Peščenici” koje su ove godine posvećene temi „Vjera i politika”. O temi „Crkva u Hrvatskoj između političke ljevice i desnice” govorili su sisački biskup Vlado Košić i potpredsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner.

Uvodno je voditelj tribine dr. Anto Gavrić, OP istaknuo da „ova tema pretpostavlja zasigurno i predstavnika političke ljevice. ‘Ljevica’ je bila pozvana na ovu tribinu, kontaktirao sam s više istaknutih članova SDP-a i predsjedništvom te stranke. Ti su dogovori trajali više dana, nažalost svi su odustajali od sudjelovanja na tribini s ovim gostima”, pojasnio je dr. Gavrić.

Započinjući razgovor, dr. Gavrić uputio je na Pastoralnu konstituciju Gaudium et spes o Crkvi u suvremenom svijetu Drugoga vatikanskog koncila koja govori o naravi poslanja Crkve, te postavio pitanje: kako steći ispravan odnos između političke zajednice i Crkve.

Biskup Košić odgovorio je da Gaudium et spes govori da „politička zajednica ima svoju autonomiju. I Crkva ima svoju autonomiju. Međutim one trebaju surađivati poštujući vlastite kompetencije i vlastite ciljeve, služeći zajedničkom dobru svih ljudi koji se često nalaze i u političkoj zajednici, ali su ujedno članovi Crkve”. „Za Crkvu bih rekao, da bez obzira na politički sustav u kojem ona živi i djeluje treba biti proročki glas koji se ne treba bojati uputiti kritiku bez obzira koja je politička opcija na čelu države”, istaknuo je biskup te spomenuo podudarnost mjesta održavanja tribine. Naime, bl. Augustin Kažotić stradao je od političara, a oni koji su ga proganjali deklarirali su se katolicima. K tomu, i drugi naš blaženik, Alojzije Stepinac također je stradao od političara koji su se deklarirali kao nekatolici, ili nevjernici, antiteisti. „I jedan i drugi primjer nas poučavaju da nikad ne trebamo biti preblizu političarima, jer ipak oni imaju svoje ciljeve i bez obzira predstavljaju li se kao vjernici ili nevjernici žele instrumentalizirati i podčiniti Crkvu i njezine pastire”, rekao je biskup.

Akademik Reiner se većinom suglasio s prethodnikom, no naglasio je kako je ipak potrebno napraviti određene distinkcije i to u smislu činjenice da su neki političari i vjernici. „Sudeći po statistikama i posljednjem popisu stanovništva logika stvari bi rekla da ima značajan dio i političara vjernika i oni bi morali bez obzira što je Hrvatska sekularna država u svom djelovanju imati i sve one postulate, posebice moralne i etičke, koji su vezani uz njihovu vjeru. Postupanje drugačije bi bilo dvolično, to bi bilo ono što je papa Franjo napisao u svojoj knjizi ‘Korupcija – zlo našeg vremena’ koju je napisao dok je još bio nadbiskup Buenos Airesa. On govori o toj tematici, o problemu korupcije tada u Argentini. No, to je univerzalni problem i upućuje na to u kakvom su raskoraku oni političari koji se deklariraju vjernici s jedne strane, a s druge strane su korumpirani”.

Na konstataciju voditelja tribine, kako se često čuje, pa i od visokih političkih dužnosnika da bi se Crkva trebala baviti „svojim problemima”, biskup Košić ponovno je uputio na ranije spomenute hrvatske blaženike.

Kažotić je živio u 14. st., kad nije bilo vrijeme demokracije i Drugog vatikanskog sabora i principa koji su se kasnije ostvarili. A on je bio prognan i nije se smio vratiti u Hrvatsku, jer mu je to zabranio tadašnji austrougarski kralj. Riječ o kritici i miješanju Crkve u politička pitanja bilo je i prije. Ima li Crkva pravo na to? Kardinal Alojzije Stepinac je osporavan da se premalo miješao kad je bila ratna tragedija u našoj zemlji i kad su stradali pripadnici pojedinih skupina u društvu. On je dizao svoj glas i borio se, branio je prava svakog čovjeka kao djeteta Božjeg da ima isto dostojanstvo bez obzira na rasu, pripadnost vjere. Činio je velika djela, kako je mogao. Dakle, i on se miješao. Danas oni koji osporavaju njegovu veličinu i ne vide da je on činio sve što je mogao, kažu da se premalo miješao. „Stoga ne znamo gdje je tu mjera intervencije Crkve u društvena pitanja. No, mi ćemo se kao biskupi zalagati za poštivanje ljudskog života od začeća do prirodne smrti”, rekao je biskup Košić.

Na pitanje o djelovanju Crkve u potpori strankama desnice, sisački biskup je istaknuo kako tomu pridonose mediji koji ‘huškaju’ ljude na neka stajališta koja nisu realna, koja proizvode svojim pristranim

zalaganjem. Akademik Reiner je podsjetio kako „Katolička Crkva ima svoje stavove i s pravom o različitim političkim pitanjima, jer se oni tiču života ljudi koji žive u ovoj zemlji. Bilo bi čudno da se ona, kao što to neki žele, zatvori u zidove samostana, župnih dvorova i svede na to da se bavi isključivo onim što bi oni nazvali ‘vjerskim pitanjima’, a ne da sudjeluju u svakodnevnom životu ljudi. To bi bilo suprotno poslanju Crkve. Dakle, Crkva itekako sudjeluje i treba sudjelovati u svakodnevnom životu”.

Osvrćući se na samo pitanje desnice i ljevice u Hrvatskoj, akademik Reiner je naglasio kako „znamo što je klasična desnica, a što je klasična ljevica bila u nekim europskim zemljama. No, posljednjih deset, dvadeset godina ta podjela kod nas ne ide po onoj razdjelnici koja je postojala u nekim zemljama zapadne Europe”. Podsjetio je kako je upravo povlačio poteze koji su bili sukladni socijalnom nauku Crkve. Nadalje je naglasio potrebu nacionalnog konsenzusa o nizu pitanja. U tom je kontekstu rekao da se jedan jedini puta on postigao uz ulazak u EU. „No, postoji cijeli niz područja kao što su obrazovanje, znanost, zdravstvo gdje bi se mogao i morao naći zajednički jezik i konsenzus, a ostaje niz pitanja oko kojih bi se mogle sporiti političke stranke, što je legitimno i moralno”, rekao je akademik Reiner.

Bila su spomenuta i pisma koja hrvatski biskupi upućuju uoči izbora.

Reiner je naglasio kako su ta pisma „uvijek vrlo odmjerena i zapravo nikad ne navijaju za jednu stranu, nego za stranu čovjekoljublja, za stranu boljitka hrvatskih građana, za stranu stabilnosti države. Ona su vrlo dobro promišljena i izbalansirana ne zagovarajući niti jednu stranu, nego one postulate koja Crkva po samom svom poslanju zagovara”.

Na pitanje o utjecaju tih pisama, biskup Košić je odgovorio: „Ako pišemo pisma želimo utjecati na savjest naših vjernika da se odgovorno ponašaju prema društvenim pitanjima i sudjeluju u političkom životu na temelju naših načela”.

Na pitanje o doprinosu vjerskih zajednica jačanju socijalnoga mira u hrvatskome društvu, akademik Reiner je ponovno uputio na socijalni nauk Crkve, te podsjetio da od Lava XIII. gotovo da i nema pape koji nije objavio neki dokument vezan uz težnju ka postizanju socijalne pravednosti. Vraćamo se na to treba li se Crkva uplitati u politiku ili ne: pa što je to nego uplitanje u politiku na najpozitivniji i najbolji mogući način. Tu je paradoks da stranka koja je demokršćanska da je uvodila određene socijalne mjere, a stranka koja u nazivu ima riječ ‘socijaldemokratska’ je te mjere ukidala od rodiljnih naknada do stigmatizacije i smanjenja prava branitelja i dr., rekao je.

Osvrćući se na izjave Komisije HBK Justitia et pax, biskup Košić je istaknuo kako su one doticale mnoga goruća pitanja u društvu.

Na tribini se govorilo i o kulturi dijaloga. U tom je kontekstu akademik Reiner upozorio na podjele te rekao: „Ne mogu se oteti dojmu da su se podjele svjesno stvarale, kako bi se prikrila nemoć u rješavanju onih stvarnih današnjih problema koji muče sve hrvatske građane. Jasno da neke stvari iz povijesti treba raščistiti, jer nisu raščišćene i jasno da tome treba pristupi trijezne glave, sa znanstvenog stajališta, ali i to se izbjegavalo zato jer se izbjegavalo prihvatiti ono što sam isticao a to je nevina žrtva, uvijek nevina žrtva i ona je jednaka. A neki su mislili i još danas misle da su ‘neki jednakiji od drugih’ i da su neke žrtve vrijednije od drugih, što nije točno. Podjele u hrvatskome društvu su realnost, one nisu dobre. Mislim da svi, a posebno kršćani katolici bi se trebali truditi da uložimo maksimalne napore da se te podjele smanje na minimum. Jer samo zajedno možemo postići one strateške ciljeve koji će biti ključni za opstanak hrvatskog naroda”.

Biskup Košić se nadovezao na prethodnika, te je istaknuo kako se sve mora temeljiti na istini: „Svi ljudi, sve žrtve su ljudi s imenom i prezimenom i za nas vjernike djeca Božja bez obzira u kojim su okolnostima nastradali”.

Odgovarajući na pitanje uz njegovu spremnost i pružanja ruke svima što je istaknuo u svojoj inauguraciji, biskup Košić je rekao da su njegove ruke i dalje otvorene, no naučio je da koliko god je i želi biti bliz svima ne može se svima svidjeti. „Toga sam svjestan, da ako kažem istinu o nekim problemima onako kako ja to osjećam i kako predlažem rješenja iz svoje vjere i odgovornosti kao biskup zadužen za čuvanje svoje katoličke zajednice da se to nekima neće svidjeti”, posvjedočio je biskup.

Uslijedila je rasprava u koju se uključio i među slušateljstvom nazočni ustavni sudac Josip Leko. On je upozorio kako se sugovornici nisu držali teme te razgovor nije bio strukturiran. Također je naglasio kako je potrebno definirati pojmove. „Kad se govori o Crkvi misli li se samo o Katoličkoj Crkvi, a onda je li se misli o instituciji, o živoj Crkvi, ili samo o vjeri”. Nadalje je podsjetio kako je pitanje Crkava u Hrvatskoj riješeno. K tomu se postavlja pitanje kakvo društvo želimo: tolerantno, sekularno, uključivo u kojem i različiti imaju ista prava. Ustvrdio je kako vjernici moraju graditi društvo u kojem će se i drugi osjećati dobro.

Odgovarajući na pitanje, akademik Reiner je citirao odlomak iz „Doktrinalne note o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu”: „Današnja demokratska društva u kojima svi – što treba pohvaliti – u istinskoj slobodi izravno sudjeluju u vođenju javnih poslova, zahtijevaju od građana, kršćana i nekršćana, nove i šire oblike sudjelovanja u javnom životu. Svojim glasom na izborima za predstavnike zakonodavne i izvršne vlasti, kao i na druge načine, svi mogu pridonijeti oblikovanju političkih rješenja i zakonskih odluka koje, po njihovu mišljenju, u većoj mjeri koriste općem dobru. Život u demokratskom političkom sustavu ne bi se mogao plodonosno razviti bez djelatnog, odgovornog i velikodušnog uključivanja svih, „dakako u različitosti i komplementarnosti oblika, razina, dužnosti i odgovornosti”.

Na kraju se kratko dotaknulo i pitanje nove ‘deklaracije’ o zajedničkom jeziku, na što je akademik Reiner upozorio kako nije slučajno da se to potpisuje 50 godina nakon Deklaracije o hrvatskom jeziku, te “na to ne možemo odmahnuti rukom”. „Treba takve stvari shvaćati ozbiljno, koliko god nam se čini bizarno tvrditi da su razni jezici jedan jezik. To i takve inicijative iz bilo kojih motiva bi se mogle jednostavno riješiti kada bismo napokon donijeli Zakon o hrvatskom jeziku. Ja sam se za to uvijek zalagao i zalagat ću se”.

Zaključujući susret, dr. Gavrić je najavio sljedeću tribinu koja će obraditi temu „Vjera i politika u medijima”.

Pin It on Pinterest