Dana 13. lipnja župljani župe Odra Sisačka zajedno s mnogim hodočasnicima proslavili su svog suzaštitnika sv. Antuna Padovanskog. Samoj proslavi prethodila je trodnevna duhovna priprava koju je prvog dana vodio vlč. Hrvoje Zovko koji je u svojoj propovijedi govorio o važnosti proroštva i otvorenosti Božjoj volji i pozivu, a misu je pjesmom animirala Klapa Kvirin. Drugi dan sv. Misu je predvodio župnik Saša Jozić koji je govorio o važnosti Euharistiji i kako se mi kao vjernici trebamo odnositi prema svetom Sakramentu. Nakon mise održana je Tijelovska procesiju, a postaje su uređivali  žitelji župe po mjestima Odra, Stara Drenčina, Staro Pračno i Žabno . Treći dan sv. Misu je predvodio p. Tomasz Cybula župnik iz Ilove koji je u svojoj propovijedi govorio o sv. Antunu te o čudesima koje ljudi i danas iščekuju a ponekad ljudi nisu svjesni da je Bog taj koji čini čuda svakodnevno.  Misu su pjesmom animirali mladi iz katedralne župe Uzvišenja sv. Križa iz Siska.

Na sam blagdan sv. Antuna misu u 10 sati predvodio je generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić u koncelebraciji s domaćim župnikom Sašom Jozić i prč. Milanom Begićem, a za ispovijed je na raspolaganju bio župnik iz Lekenika preč. Tugomil Radiček.

U prigodnoj je propovijedi mons. Cvitkušić istaknuo da je sv. Antun, svetac koga vjernički puk neobično časti, rođen pod kraj 12. stoljeća u Portugalu. Jedan je od najoduševljenijih propovjednika u crkvenoj povijesti koji je Božju Riječ propovijedao u Maroku, Francuskoj i Italiji te je uspješno suzbijao različita krivovjerja. Posljednje godine svojega života i djelovanja Antun je proveo u Padovi. Iscrpljen i slab, povukao se na ljetovalište jednog grofa u blizini Padove da bi ojačao svoje bolesno srce. Ali, bez uspjeha. Vraćajući se u Padovu, umro je na današnji dan, prije 789 godina na rubu grada u jednom samostanu sestara klarisa, star svega 35 godina. Kad su Antunove posmrtne ostatke premještali u baziliku njemu u čast sagrađenu u Padovi, otvorili su mrtvački lijes i ustanovili da se cijelo njegovo tijelo raspalo, dok je jezik ostao posve svjež. Tim čudom je Bog svetog Antuna priznao i nagradio kao izvanredno zaslužnog propovjednika. On je mnoge poučio, utješio i odvratio od grješna života i krivovjerja te priveo Bogu. Nije se bojao jasno i odlučno svojim držanjem i odlučnim ispovijedanje svoje vjere poručiti svojim suvremenicima da je Krist, Otkupitelj i Spasitelj čovječanstva i da nema ni jednoga drugoga imena pod nebom po kojemu bi se mogli spasiti.

Potom je propovjednik rekao da je sv. Antun bio odlučan i neustrašiv u ispovijedanju svoje vjere i dosljedan u vjerovanju. Odlučno je ispovijedao Isusa Mesijom, svjedočio je za istinu. Nama poručuje da ne smijemo dopuštati i opravdavati ono što Bog ne dopušta! I mi moramo donositi duhovne plodove koji odgovaraju obraćenju. Samo onaj tko je pred Bogom ponizan može ostati uspravan.

Svetu Misu u 18 sati predvodio je dr. Tomislav Markić, ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu koncelebraciji sa Mirom Markićem domaćim župnikom Sašom Jozićem, župnikom iz Petrinje Damirom Ceković, župnikom iz Veleševca Kristijanom Krajnović, a na raspolaganju za sv. Ispovijed bio je župnik iz Martinske Vesi Ivica Šimunović.  U prigodnoj propovijedi Dr. Tomislav je istaknuo: „Vjerujem da među nama nema nikoga tko barem jednom nije iskusio moćni zagovor svetoga Antuna u svome životu. U narodu se uvriježilo moliti mu se kada nešto izgubimo pa obično molimo za izgubljene predmete: ključeve ili neke druge stvari koje znaju nestati baš kad ih zatrebamo… Oni duhovniji među nama mole mu se i za izgubljeni mir duše ili izgubljenu čistu savijest ili pak neko drugo „izgubljeno“ duhovno dobro. No, priliči se na njegov blagdan svetoga Antuna predstaviti ne samo kako ga doživljava pučka pobožnost, već više onako kako nam to sugeriraju liturgijska i biblijska čitanja uz njegov blagdan, a koje donosi Franjevački Misal“, poručio je između ostalog dr. Markić.