U utorak, 5. lipnja, u pastoralnoj dvorani Franjevačkog samostana sv. Ivana u Kloštar Ivaniću, don Dejan Turza održao je predavanje na temu: „800 godina od dolaska sv. Franje u Hrvatsku – perspektiva iz Boke kotorske“. Predavanje je jedno od niza kulturno-vjerskih manifestacija koje se održavaju od 26. svibnja do 24. lipnja u okviru IV. Dana franjevačke kulture u organizaciji Franjevačkog samostana Sv. Ivana i Ogranka Matice hrvatske u Kloštar Ivaniću. Predavač, don Dejan Turza svećenik je Kotorske biskupije i polaznik je druge godine postdiplomskoga studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na specijalizaciji iz ekumenske teologije.
Predavanje je putem projektora popraćeno fotografijama a započelo je pjesmom Petra Grgeca „Sveti Franjo u Hrvatskoj“ koju je pročitala župna animatorica i pastoralna suradnica Lukrecija Špoljar. Don Dejan je pojasnio da Hrvati u Crnoj Gori nisu dijaspora već autohtona nacionalna manjina te je istakao da: „danas, iako smo nacionalna manjina koja čini manje od jedan posto od ukupnog broja stanovništva u Crnoj Gori, možemo reći, ne bez ponosa, da svojom kulturnom i duhovnom baštinom činimo oko 70% kulturne baštine Crne Gore, što je doista rijedak slučaj u svijetu. Tome su kroz dugu i časnu povijest svakako pridonijeli i oci franjevci svojim neumornim radom.“
U uvodnom dijelu izlaganja predavač je ukratko prikazao što povijesna vrela govore o Svečevu dolasku u Dalmaciju te je citirao blagopokojnoga kardinala Kuharića kako „možda nijedan narod nije toliko u sebe utkao duha sv. Franje, njegove sinove i kćeri, kao hrvatski narod.“ Govoreći o svetome franjevcu iz Boke, sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću, don Dejan je ukazao na njegovu ljubav prema rodnome kraju koja se i danas može na razne načine prepoznati. Tako je nedavno, navodi predavač, u Kotorskoj biskupiji bila delegacija od 17 kapucinskih provincijala, iz središnje i istočne Europe, što je on prepoznao “kao živo svjedočanstvo brige i ljubavi sv. Leopolda za Boku kotorsku te žarke molbe svojoj živućoj subraći franjevcima, da Kotorska biskupija, koja je nekada imala 16 franjevačkih samostana i ubožnica, nikako ne ostane bez franjevaca.“ U nastavku je izložio utjecaj Franjine duhovnosti na hrvatske intelektualce: od oca hrvatske književnosti, Marka Marulića do mnogih hrvatskih književnika (I. Kršnjavija, I. Andrića itd.), hrvatskih pjesnika (S. S. Kranjčevića, N. Šopa, I. Goluba itd.) te brojnih hrvatskih umjetnika – slikara i kipara (J. Dalmatinaca, C. Medulića, Z. Šulentića itd.).
Napominjući da se najstariji franjevački samostan u Kotorskoj biskupiji spominje već 1478. godine, predavač je započeo s drugim dijelom svoga izlaganja. „Franjinim duhom i danas odsjeva Kotor, Prčanj, Perast i Herceg Novi. Želim progovoriti o franjevačkom samostanu u Prčanju ne samo zbog bogate prošlosti, već što se sada obnavlja u budući Ekumenski centar“, kazao je don Dejan. Mještani Prčanja su na mjestu drevne crkve Sv. Nikole 1730. godine sagradili novu crkvu. Iako je tada Prčanj bio bogato pomorsko mjesto i zahvaljujući pomorskoj privredi u fazi snažnog ekonomskog razvoja, izgradnja nove monumentalne crkve i samostana uz nju bio je značajan ekonomski pothvat te je općina 28. VI. 1731. godine uvela taksu od jedan posto na svu robu koja se izvozi s obale Prčanja. Crkva je završena 1739. godine te je predana reformiranim redovnicima sv. Franje mletačke provincije Sv. Antuna Padovanskog. Oni su tada u Boki već imali svoje samostane u Kotoru, Perastu i Herceg Novome. Obveza franjevaca bila je da otvore četverogodišnju osnovnu školu. U samostanu je djelovala i škola za pomorce i ljekarna. U ovome samostanu sačuvan je arhiv i stara franjevačka biblioteka s knjigama iz XVI. – XVIII. stoljeća. Revolucionarne 1848. godine na inicijativu hrvatskog bana Josipa Jelačića i crnogorskog vladike Petra II. Petrovića Njegoša, upravo u ovome samostanu zasjedala je Skupština bokeljskih prvaka te donijela odluku o sjedinjenju Kraljevine Dalmacije, kojoj je Boka tada pripadala, s Hrvatskom i Slavonijom. Svjetski poznati Hrvat, koji je oplovio svijet sa svojim jedrenjakom, kapetan Ivan Vizin bio je vrli učenik ove franjevačke pomorske škole u Prčanju.
Don Dejan Turza je naveo i primjer franjevačkog samostana Sv. Klare u Kotoru gdje je ovih dana neumorni voditelj područnog ureda Dubrovnik, Instituta „Ivo Pilar“, dr. Vinicije Lupis, istražujući franjevačku knjižnicu došao do vrlo zanimljivih i značajnih otkrića. Kao rezultat njegovih istraživanja erudita dr. Lupis će vrlo brzo objaviti cijeli niz novih i originalnih znanstvenih priloga iz hrvatske književne baštine XVII. i XVIII. stoljeća.
Na koncu je don Dejan istakao kako je „poseban privilegij i izazov danas biti svećenik u Boki kotorskoj, u Crnoj Gori, te graditi na temeljima tisućljetne baštine naših pređa, graditi i iznova povezivati narušene mostove među Crkvama Istoka i Zapada. Od ove godine Boka kotorska bi mogla ostati bez franjevaca, te bi nam bogata baština mogla ostati bez baštinika. No, vjerujmo da Božja providnost i zagovorna molitva sv. Leopolda to ipak neće dopustiti”. Na kraju predavanja svi nazočni su odgledali kratki video-zapis o hodočašću mladih iz Kotorske biskupije na križnom putu grada Splita u organizaciji franjevaca konventualaca.
Župnik i gvardijan franjevačkog samostana Sv. Ivana te budući rektor biskupijskog marijanskog svetišta Majke Milosrđa, fra Tomislav Božiček, zahvalio je don Dejanu Turzi što je pored brojnih znanstvenih i pastoralnih obveza našao vremena i ljubavi da nadahnutim i vrlo poučnim predavanjem o bogatoj franjevačkoj baštini u Kotorskoj biskupiji uveliča IV. Dane franjevačke kulture u Kloštru Ivaniću. Župna animatorica Lukrecija Špoljar zahvalila je na mogućnosti sudjelovanja Frame na ljetnom kampu mladih u Kotorskoj biskupiji. Na kraju su svi nazočni izmolili drevnu molitvu Majci Milosrđa, pred replikom slike Gospe od Škrpjela, darom kotorskog biskupa, mons. Ilije Janjića, za duhovna zvanja i jedinstvo Crkve u Hrvata.
