U povodu 20. obljetnice početka oružanog otpora srpskom agresoru u Domovinskom ratu, 26. lipnja, sisački biskup dr. Vlado Košić u prepunoj župnoj crkvi Svetog Ivana Nepomuka u Glini, u 11.00 sati predslavio je svetu misu za sve poginule i nestale u Domovinskom ratu. U koncelebraciji su bili domaći župnik Alfred Kolić i župni vikar Dražen Lauc, a pjesmom je misu uzveličao zbor mladih.
Misi su nazočili Izaslanik predsjednika Sabora RH Luke Bebića, saborski zastupnik Ivan Šantek, izaslanik ministra MUP-a RH Tomislava Karamarka, državni tajnik MUP-a RH Vladimir Faber, izaslanik županice SMŽ Marine Lovrić Merzel, Ivica Pandža Orkan,Marko Rašić, načelnik Polcije SMŽ, Drago Matanović, brigadni general Hrvatske vojske, Milan Bakšić, gradonačelnik grada Gline, Zvonimir Pongrac, načelnik PP Glina, zarobljenici PP Glina, predstavnici brojnih udruga proizašlih iz Domovinskog rata te brojni župljani iz četiriju župa: Glina, Maja, Mala Solina i Viduševac.
Obraćajući se u PROPVIJEDI okupljenom vjerničkom mnoštvu, biskup Vlado je kazao: „Jučer smo proslavili Dan državnosti kojim smo obilježili 20.obljetnicu proglašenja neovisnosti RH, a danas obilježavamo 20.godišnjicu od početka rata protiv Hrvatske. Ovdje naime u Glini na današnji je dan, 26.lipnja 1991., odmah dan nakon proglašenja neovisnosti RH započela brutalna agresija na Hrvatsku. Započeli su ju pobunjeni Srbi i tzv. JNA – osobno sam to jutro gledao kako je kolona tenkova iz petrinjske kasarne krenula put Gline. Time se htjelo zastrašiti i oružano slomiti demokratski izraženu želju i od legalnih najviših institucija Republike donesenu odluku za uspostavom samostalne države Hrvatske. Svi narodi imaju pravo na svoju slobodu, samo bi Hrvatima to trebalo uskratiti. Tako smo se osjećali tih dana, tako je izvršena agresija koja je trajala gotovo četiri pune godine, dok nije borbom dokončana okupacija hrvatskog teritorija i završen rat nakon teških stradanja i patnji slavnom hrvatskom pobjedom. Ovdje u Glini pitamo se što je to ljudima da nasiljem žele provesti svoju volju kad su poraženi demokratskim putem, kad su njihove ideje neostvarive. Zašto se ne uvidi već jednom da se nasiljem ništa nikada nije postiglo, te se tako ništa niti ne može postići.“ Istaknuo je biskup Košić.
Osvrćući se na nedjeljna čitanja u kojima prorok želi pomoći obitelji koja ga je primila u Šunamu biskup Vlado se zapitao: „Imamo li mi, braćo i sestre, kao narod i pojedinci, dovoljno dobar stav prema našim obiteljima? Što je najvažnije za jednu obitelj, pitamo se. Može biti i lijepo zbrinuta, imati krasnu kuću, sve što joj treba od strojeva, automobila, aparata i suvremene tehnologije, ali – ako nema djece, ta će obitelj propasti. Ne nestaju tako samo pojedine obitelji, nego tako – na žalost – nestaje i narod! Što bi trebalo učiniti da se probude naše obitelji i shvate tu istinu te se posvete potomstvu i podizanju zdrave, dobro odgojene i na pravim vrijednostima utemeljene djece,usmjerene graditi vlastitu zdravu budućnost i budućnost naroda? Možda bi trebalo razmisliti o onome što nam je papa Benedikt XVI. rekao došavši u Hrvatsku na početku ovog mjeseca. Može li se napredovati bez Božjeg dara, bez Božje milosti? To bi bilo prvotno potrebno tražiti i živjeti, a tek potom sve ostalo.“ Istaknuo je Sisački biskup.
Pitam se, nastavio je biskup Košić, s kojim osjećajima i s kojim stavovima sudjelujemo u ovim danima spomena na naše poginule, u proslavi Dana državnosti, događaja najave da Hrvatska ulazi u Europsku uniju? Htio bih samo podsjetiti kako nije moguće ući u zajedničku veliku europsku obitelj naroda – poniženo i pognute glave! A to se upravo od nas zahtijeva. Ne razumijem kako će to Hrvatska postati „ponosna članica EU“, ako nas se ucijenilo da to članstvo možemo ostvariti jedino ako se odreknemo vlastite zemlje i mora, ako odustanemo od međunarodnim zakonima proglašenih prava, ako i svoj osloboditeljski rat proglasimo nečasnim i sve njegove vojno i civilno najodgovornije ljude „lociramo, identificiramo, uhitimo i transportiramo „, a to znači osudimo za ratne zločine? Može li jedna država biti sretna ako njegov narod optužimo za „zajednički zločinački pothvat“, na kojem je tobože ona stvorena? Nije li to vrhunac licemjerja te međunarodne zajednice – kako volimo zvati neke zemlje koje određuju i nameću nam nepravedne uvjete za našu afirmaciju? Kako se osjećati ponosno, kad su naši glavni organizatori otpora agresiji – u zatvoru, optuženi za zločine? Tko to tu kome govori istinu, a tko to od nas traži da neprestano živimo u laži? istaknuo je biskup.
Kad govorimo o temeljima na koje bismo željeli položiti budućnost naše Domovine i naroda, onda smo zabrinuti ako se istina izvrće, ako se neprestano popušta pred lažima i montiranim istinama i poluistinama. Mi znamo kakva je dogođena istina i tražimo da se ona najprije njeguje u našim obiteljima, a onda i ugradi u sve službene stavove koji su ne samo važni u politici nego i u obrazovanju, pravosuđu i svim segmentima društva i naših odnosa prema svima drugima, susjedima ali i prema EU. Jer na laži se ne gradi ništa trajno, laž je loš temelj te se kad-tad kuća koja nema čvrsti temelj sruši i propada kazao je biskup u svojoj homiliji.
Kad razmišljam o tim lažima u koje nas se želi uvući, dozvao bih vam u pamet, braćo i sestre, nedavne događaje kada su našom zemljom defilirali oni koji su „drukčijih opredjeljenja“, kako to vole reći za sebe. I što se dogodilo? Dogodilo se nasilje ali ne samo nad njima, nego i nasilje njih nad većinom naših građana. I kako to da to nitko nije spominjao, zar i psihičko nasilje nije nasilje, a ne samo fizičko? Pa koja je to definicija demokracije ako ne – vladavina većine? I kakvu to demografsku obnovu – o kojoj toliko priča – naša država želi provesti ako dopušta da se razaraju vrijednosti obitelji ovakvim nasiljima nad prirodnim od Boga danim odnosima na kojima počiva mogućnost i vrijednost pojedinačnog života, obitelj sama pa i čitavo društvo? I na stup srama se pribijaju oni koji brane obitelj, koji se zalažu za kršćanske vrijednosti i koji žive kako Bog hoće, rekao je mons. Košić.
Želio sam, braćo i sestre, dragi Glinjani, dozvati nam svima u pamet da je sve vrijedno i veliko potrebno neprestano braniti, da nećemo biti sretan narod niti nam može biti sretna Domovina ako napustimo istinu, ako se povinemo moćnicima ovoga svijeta koji žele neke svoje „istine“. Mi jesmo Europljani, ali to želimo biti ravnopravno sa svima drugima, ne odustajući od samih sebe, nego suprotno, baš čuvajući i njegujući ono što jesmo i trebamo biti, kazao je biskup Košić u Glini. AS
