Vjernik i politika - uz Poruku biskupa povodom izbora i referenduma Ispis E-mail
Ponedjeljak, 28 Studeni 2011 14:59
Share

Odnos vjere i politike česta je tema razgovora uz kavicu ili slučajnih susreta na cesti, rasprava temeljenih ponajviše na osobnom iskustvu ili površno analiziranog odnosa pri tome još i opterećenog kontekstom prošlosti. No, rijetko kad se pokazuje ozbiljniji interes i promišljanje o odnosu vjere i politike uzimajući u obzir i stav same Crkve o tim pitanjima.

 

Uskoro nas očekuju parlamentarni izbori i referendum s pitanjem o pristupanju Republike Hrvatske  Europskoj Uniji. Tim povodom biskupi su donijeli Poruku kojom se obraćaju javnosti – u prvom redu katolicima vjernicima, ali i svim građanima RH, a u kojoj donose načela koja bi vjernici trebali imati u vidu pri donošenju odluke prilikom glasovanja i referenduma.

Biskupi, vršeći svoju učiteljsku zadaću, redovito upućuju ovakve poruke ususret različitim društveno-političkim događajima. Iako mnogi u našem društvu dovode u pitanje opravdanost takvih izjava i potrebe „miješanja Crkve u politiku“, crkveni dokumenti i socijalni nauk Crkve o tome pitanju govore prilično jasno i upućuju na odgovornost kršćanina i njegovog djelovanja za izgradnju općeg dobra.

Tako je temi politička zajednica u kojoj se govori o značenju i odnosu političkog uređenja države i javnih, kao i političkih vlasti, posvećeno cijelo osmo poglavlje Kompendija socijalnog nauka Crkve.  U dvanaestom poglavlju „Socijalni nauk i crkveno djelovanje“ , u točki II. pod nazivom „Socijalni nauk i zauzimanje vjernika laika“ i podnaslovu“ Služenje na raznim područjima društvenog života“, nalazi se i dio „Služenje politici“ (br. 565-574), u kojem se daju konkretna načela vjernicima koja bi ih trebala nadahnjivati i usmjeravati u njihovom djelovanju u političkom životu, neovisno o stupnju intenziteta kojim se oni bave.  Svi ovi navedeni naslovi i podnaslovi, sami po sebi govore da je odgovornost za izgradnju društva prema vrijednostima dostojanstva čovjeka, općeg dobra, solidarnosti, supsidijarnosti i brige za siromašne, sastavni dio crkvenog djelovanja koje se osobito tiče vjernika laika.

O odnosu vjere i politike govori se i u posebnom dokumentu „Doktrinalna nota o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu“, koju je 2002. god. izdala Kongregacija za nauk vjere, a na koji se djelomično oslanja i Kompendij.  Proučavanjem izvora uočava se da su oba dokumenta inspirirana pastoralnom konstitucijom „Gaudium et spes“ Drugog vatikanskog koncila koja je označila otvaranje Crkve svijetu i potaknula na veću društvenu odgovornosti vjernika i suradnju Crkve i društva.

Ti tekstovi zaslužuju pažnju vjernika i njihovo proučavanje, a ovdje ćemo istaknuti samo neke važnije odrednice, koristeći kratice Kompendij za Kompendij socijalnog nauka Crkve i Nota za Doktrinalna nota o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu.

Tako je odgovor zašto je opravdano da se biskupi obraćaju javnosti ovakvim porukama i da se vjernici aktivno uključe u politička pitanja:

 

- „Neprimjerena pozornost za moralnu dimenziju dovodi do raščovječenja (odljuđivanja) udruženoga života te društvenih i političkih ustanova, učvršćujući “strukture grijeha“. (Kompendij, br. 566.).

Drugim riječima, netko treba upozoriti na očuvanje i borbu za moralnu (a ne samo ekonomsku) dimenziju uređenja društva.

 

- „ Za vjernike laike političko zauzimanje izraz je mjerodavnog i zahtjevnog kršćanskoga nastojanja u službi drugima“ (Kompendij, br. 565), čime se želi reći da je zajednička briga oko općeg dobra jedan vid služenja braći i sestrama – činjenje dobra i borba da svima bude bolje, tj. da se ostvari u što je većoj mjeri moguće, „skup onih uvjeta društvenog života koji grupama i pojedincima omogućuju da potpunije i lakše dođu do vlastitog savršenstva“ (KSNC; br. 164.), kako je definirano opće dobro na Drugom vatikanskom saboru.

 

- „Kršćani trebaju djelovati na svim područjima javnog i društvenog života. Zauzimanje kršćana u svijetu tijekom dvijetisućljetne povijesti pronašlo je mnoštvo izražaja. Jedna je od tih sudjelovanje kršćana u političkom životu; kršćani, kao što je govorio jedan od crkvenih pisaca iz prvih stoljeća, 'sudjeluju u javnom životu kao građani'…Svojim glasom na izborima za predstavnike zakonodavne i izvršne vlasti, kao i na druge načine, svi mogu pridonijeti oblikovanju političkih rješenja i zakonskih odluka, koje po njihovu mišljenju, u većoj mjeri koriste općem dobru…Izvršavanjem svojih građanskih dužnosti, 'vođeni kršćanskom savješću', u skladu s pripadajućim joj vrijednostima, vjernici laici također vrše svoju zadaću prožimanja vremenitog reda kršćanskim duhom, poštujući njegovu narav i opravdanu autonomiju, te surađujući s ostalim građanima prema specifičnoj stručnosti i na vlastitu odgovornost“ (Nota, br.1.)

 

Vjernik laik pozvan je u konkretnim političkim prilikama uočiti realno moguće korake kako bi se ostvarila načela i moralne vrijednosti svojstvene društvenom životu. To zahtijeva metodu razlučivanja…“ (Kompendij, br. 568).

 

Upravo vezano uz ovu točku, biskupi kao crkveni naučitelji, obraćaju se vjernicima svojim porukama koje su uvijek u skladu sa socijalnim naukom Crkve. U porukama se daju smjernice koje bi trebale pomoći vjernicima u tom razlučivanju, ali i podsjetiti na donošenje odluka koje su u skladu s kršćanski oblikovanom savjesti. Tako se uvijek govori o potrebi očuvanja dostojanstva ljudske osobe, zaštiti i pomoći obitelji, brizi za zaštitu života od njegovog početka do kraja, socijalnoj osjetljivosti za siromašne i isključene, brizi za okoliš, te brizi za ekonomski razvoj (ali prema mjeri čovjeka).

 

Tako je i ova poruka biskupa HBK, objavljena 9. studenog 2011. konkretan primjer biskupskog služenja i brige za opće dobro. U poruci se biskupi pozivaju na Notu i na nedavni posjet Pape u kojem je Papa podsjetio sve nositelje javnih vlasti da njihovo djelovanje treba biti u skladu sa savjesti. Svakako da tu spada i odgovornost za bolje sutra, uvijek vođeno načelima da je čovjek na prvom mjestu i da smo svi tu radi ostvarenja zajedničkog dobra - dobra za sve. U svojoj poruci biskupi podsjećaju na katoličko vrednovanje ljudskog života od začeća do prirodne  smrti (i u skladu s time borbu protiv pobačaja i eutanazije),  kršćanske obitelji temeljene na braku sklopljenom između osoba muškog i ženskog spola; zalažu se za očuvanje vjerskog odgoja koje ne treba biti izbačeno iz odgojno- obrazovnih institucija,  ali i općenito za jačanje odgojne uloge obitelji i odgojno-obrazovnih institucija. Da bi se to ostvarilo, potrebno je jačati i poboljšati obiteljsku i natalitetnu politiku.

No, ova je poruka zanimljiva jer poziva i na političko zanimanje prema Kulturi rada! Kultura rada bila je tema Petog hrvatskog socijalnog tjedna, susreta angažiranih vjernika laika, koji je završen donošenjem Deklaracije. U Deklaraciji Petog hrvatskog socijalnog tjedna izražen je stav hrvatskih vjernika o potrebi novog uređenja društva koje će više pažnje posvećivati različitim aspektima rada i uz rad povezanim područjima društvenog života (od ekonomskog i političkog, obiteljskog, odgojno-obrazovnog, do crkvenog). Uključivanjem i pozivanjem na KULTURU RADA, biskupi su jasno izrazili prihvaćanje Deklaracije i pozvali na usvajanje prijedloga i zaključaka iznesenih u Deklaraciji.

 

Nakon svečanog proglašenja Deklaracije Tjedna, sudionici su postavili pitanje što ta Deklaracija znači konkretno sada i za budućnost. Odgovor je dan da nas, vjernike - svih staleža, ona trajno obvezuje da preuzmemo odgovornost za njezinu aktualizaciju. Biskupi su to ovom porukom potvrdili, a drugi dio ostaje na nama. Da mi kao vjernici preuzmemo odgovornost za naše društveno djelovanje u svijetu i tako damo doprinos za bolje sutra. Tu su poruku biskupi jasno istaknuli kroz glavnu poruku: „Nemamo se pravo žaliti na prilike u kojima živimo, ako sami na njih ne želimo utjecati!“

 

Imajući u vidu  kako se obično nakon apela, pisama, poruka i sl. postavlja pitanje: „A što s tim apelima i porukama, gdje i kako to primijeniti?“, biskupi su dali nekoliko konkretnih uputa koje su uistinu vrlo lako provedive:

- moliti za mudrost u razlučivanju i moliti za domovinu

- raspravljati o političkim temama i socijalnom nauku Crkve (izbjegavajući pri tome političke promocije)

-ozbiljno i odgovorno razmotriti pitanje ulaska u EU – ne podlijegati različitim instrumentima oblikovanja javnog mišljenja

- biti svjestan svog katoličkog identiteta i djelovati u skladu s kršćanskim stavovima

 

Uvijek se može postaviti pitanje: „Je li to sve moguće ostvariti?“, Gdje naći takvu stranku?“ i slična pitanja. Odgovor je već i na to dan. Kao prvo: „Nije zadaća Crkve izložiti konkretna rješenja – a još manje predlagati pojedina rješenja kao jedina prihvatljiva- za ovozemna pitanja koja je Bog prepustio slobodnom i odgovornom sudu svakog pojedinca, premda je njezino pravo i dužnost izreći moralne sudove o svjetovnim pitanjima kada se to traži od vjere ili moralnog zakona“ (Nota, II,3). Isto tako:

 

Posebno područje razlučivanja za vjernike laike odnosi se na izbor političkih sredstava, to jest za pristajanje uz jednu stranku i druge izričaje političkoga sudjelovanja. Potrebno je provesti odabir dosljedan s vrijednostima, vodeći računa o stvarnim okolnostima. U svakome slučaju, svaki odabir treba ukorijeniti u ljubav i usmjeriti na traganje za općim dobrom. Instancije kršćanske vjere teško da se mogu naći smještene na jednom jedinom političkom mjestu: preuzetno tvrditi da jedna stranka ili političko svrstavanje potpuno odgovaraju zahtjevima vjere i kršćanskoga života stvara opasne nesporazume. Kršćanin ne može naći stranku koja potpuno odgovara etičkim zahtjevima koji se rađaju iz vjere i pripadnosti Crkvi: njegovo pristajanje uz neko političko svrstavanje nikada neće biti ideološko, već uvijek kritično, kako bi stranka i njezin politički plan bili potaknuti na ostvarivanje oblika koji će biti sve pozorniji za postizanje pravoga općeg dobra, u koje je uključena i duhovna svrha čovjeka.“ (Kompendij, br. 573.)

 

Zato nam je činiti, kako nas na to poruka i poziva: moliti za mudrost u razlučivanju, koristiti razbor pri razlučivanju i donošenju odluka, otići na biralište i glasati prema tako donesenoj odluci. Izbori su važni za svakoga od nas i zato treba izbjeći neozbiljnost donošenja odluke ili bijeg od odgovornosti. Kako je i Deklaracija Petog hrvatskog socijalnog tjedna završila, a što je zapravo označilo njezin pravi početak i u tom svjetlu treba i čitati Poruku biskupa HBK povodom izbora i referenduma: „Od vjernika se očekuje solidarna i dragovoljna zauzetost već u njegovoj župi, ali i šire, u prakticiranju društvene dimenzije vjere“.  Koliko će to zaživjeti,  ovisi o nama!

 

Pismo biskupa HBK povodom izbora i referenduma

Nemamo se pravo žaliti na prilike u kojima živimo ako sami na njih ne želimo utjecati“

http://www.hbk.hr/?type=vijest&ID=366

 

 

 

Twitter