Socijalno djelovanje i kultura življenja Ispis E-mail
Ponedjeljak, 28 Listopad 2013 10:07
Share

Voditeljica Ureda za socijalni nauk Crkve Sisačke biskupije Marijana Petir održala je na poziv s.Smilje Ćirko vjeroučiteljima iz Sisačke biskupije prilikom njihovog susreta u subotu 26.10.2013. u Sisku predavanje „Socijalno djelovanje i kultura življenja“. Predstavila je Ured za socijalni nauk Crkve, aktivnosti kojima se Ured bavi te načela i vrijednosti koje zastupa. Govorila je o društvenim nepravdama koje postoje i na koje ne smijemo ostati nijemi i moramo reagirati. Tu dolazi do izražaja socijalni nauk Crkve jer se Crkva prije svega bavi čovjekom i pozvana je kako navodi Papa Ivan Pavao II. “biti glas onih bez glasa, kakvih je svako društvo prepuno!“

Već u Starom zavjetu proroci (Amos, Izaija, Jeremija, Ezekijel) prokazuju socijalnu nepravdu i bore se za siromašne i potlačene. Ni molitve, ni postovi ne koriste ako nema pravednosti. Što se tiče Novog zavjeta, dosta je spomenuti zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjima, a posebice 25. poglavlje Matejeva evanđelja gdje se izričito govori da ćemo biti suđeni prema tome kako smo se odnosili prema gladnima, siromašnima, bolesnima, zatvorenima…

“Od nas se traži da budemo svjedoci onih etičkih principa koje zagovaramo a proizlaze iz evanđelja.Socijalni nauk Crkve proizlazi iz susreta evanđeoske poruke i njenih etičkih postavki sa svagdašnjim društvenim problemima. Isto tako, socijalni nauk Crkve upotpunjuje evangelizaciju, posebno u segmentu socijalne pravde, oslobođenja, razvoja i mira kada se promatra u svijetlu evanđeoske zapovijedi ljubavi prema bližnjem“, rekla je Petir.

Papa Pavao VI kaže da je "naviještanje Evanđelja  temeljno poslanje Crkve i njen najdublji identitet. Ona postoji za evangelizaciju ". Evangelizacija Crkve počinje evangelizacijom same sebe. Vidljiv plod evangelizacije koju Duh vodi, su spašeni ljudi, Božji svjedoci koji žive upute Isusa Krista. Tko je doživio iskustvo živog Boga, zapaljen vatrom Duha Svetoga – ne može šutjeti o tom iskustvu. On postaje svjedok Uskrslog Krista.

Pozvala je katehete da budu evangelizatori. Iskustvo iz života Crkve nam pokazuje da se ponekad katehete više brinu o tome da se zaposle u školama, umjesto da uspješno prenesu vjeru na mlade generacije. Ako katehete daju učenicima samo golo znanje, bez iskustva vjere, vjeronauk tad postaje kao svaki drugi predmet. Ako nisu svjedoci onoga što poučavaju, mogu postati antipropaganda kršćanstva. Sa istinskim svjedočanstvom postaju  autentični, i kao takvi, oni su učenicima znak i poruka.

Evangelizirati ne znači nekoga prevesti iz neke druge religije u katoličku, niti ga dovesti u Crkvu, niti ga učiniti pobožnim. Evangelizirati prvenstveno znači ljudima pružiti za život onu snagu koju je Isus Krist donio u svijet, ljudima ponuditi Božju inteligenciju i ljudima dati silu Duha Božjega po kojoj mogu postati slobodni od ovisnosti, psovki, mržnji, droge i alkohola. Ljudima pružiti svjetlo u kojem će vidjeti problematiku svoga posla, politike, kulture i znanosti. Evangelizirati zapravo znači ponuditi ljudima samoga Boga, to znači smisao života i radost što smo ljudi. Na to smo pozvani.

 

Twitter