Ciklus tribina „Kultura rada i socijalno djelovanje Crkve“ Ispis E-mail
Utorak, 26 Lipanj 2012 13:21
Share

Ciklus tribina „Kultura rada i socijalno djelovanje Crkve“

U organizaciji Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Sisačke biskupije (dalje: Ured) održan je tijekom srpnja i lipnja ciklus tribina pod nazivom „Kultura rada i socijalno djelovanje Crkve“ na kojima se promovirala Deklaracija Petog hrvatskog socijalnog tjedna. U sklopu tog ciklusa, održano je 6 tribina, i to u: Sisku, župa Uzvišenja Sv. Križa, 16. svibnja 2012.; Petrinji, župa Sv. Lovre,  17. svibnja 2012.; Kutini, župa Majke Božje Snježne, 24. svibnja 2012.; Sunji, župa Marije Magdalene, 31. svibnja 2012.; Žažini (Lekenik), župa Sv. Nikole b. i Sv. Vida, 6. lipnja 2012. te Kloštar Ivaniću, župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, 12. lipnja 2012. Na tribine su bili pozvani vjernici dekanata kojima pripadaju navedena mjesta.

Održavanje ovih tribina nastavak je uključenja vjernika laika Sisačke biskupije i njihovih aktivnosti oko održavanja Petog hrvatskog socijalnog tjedna (dalje: Tjedan) koji se održao od 21. do 23. listopada 2011.  god. Već u pripremnoj fazi organiziranja Tjedna, u organizaciji Ureda, provedene su, na temelju materijala koje je u tu svrhu pripremio Organizacijski odbor Tjedna, rasprave s vjernicima o temama socijalnog nauka Crkve, odnosa rada i obitelji te rada i poduzetništva u dvadestak župa Sisačke biskupije. Tako se željelo najaviti održavanje Hrvatskog socijalnog tjedna nakon 71 godine i objasniti značaj i svrhu njegovog održavanja. Analizom zapisnika tih provedenih rasprava (o čemu je pisano u Glasu Koncila, br. 44, od 30. listopada 2011.,posvećenom Tjednu.) došlo se do zaključaka od kojih su mnogi kasnije bili doneseni u Deklaraciji, čime je potvrđeno da Deklaracija Tjedna doista izražava mišljenje vjernika o sadašnjoj društvenoj situaciji i očekivanjima od države i društva. Kako su Tjedan i njegova Deklaracija ostali u priličnoj medijskoj tišini, u dogovoru mons. Vlade Košića, sisačkog biskupa i voditeljice i suradnika Ureda, odlučilo se organizirati tribine po dekanatima Sisačke biskupije. Glavna svrha tribina bila je prezentirati Deklaraciju Tjedna (svima je sudionicima podijeljena Dekalracija) i to u smislu da ona predstavlja glas Crkve o aktualnim društvenim pitanjima, objasniti društvene probleme i rizike o kojima se u Deklaraciji govori, prezentirati kakva se promjena glede toga traži i zašto se traži baš takva promjena. No, uz tu svrhu, ovim se tribinama željelo dalje promovirati aktivnije uključivanje vjernika u društvo i potaknuti župski socijalni pastoral. Upravo zato, izlaganja na tribinama su vodili suradnici Ureda, tj. vjernici laici iz različitih dijelova Sisačke biskupije, koji su provodili rasprave ususret Tjednu i sudjelovali u radu Tjedna te koji su i sami aktivni u svojim župama i lokalnim (regionalnim) zajednicama. Tribine su bile organizirane poput samog Tjedna. Tako bi na početku, u uvodnom dijelu, voditeljica Ureda, Valentina Kanić, objasnila što su to Hrvatski socijalni tjedni, koji je značaj Tjedna, kako se Biskupija pripremala za Tjedan i koja je svrha održavanja tribina. U prvom dijelu, suradnice Andreja Šeperac, mr. oec. iz župe Bl. Alojzija Stepinca, Budaševo i Bernarda Grdić, bacc. admin. publ. iz župe Bl. Alozija Stepinca, Kutinska Slatina, zaposlene u institucijama lokalne i regionalne samouprave, govorile su o Društvenom djelovanju države. Objasnile su  zaključke Deklaracije „Društveno djelovanje države“ i „Zakonodavstveno uređivanje društva“ te upozorile na važnost uloge aktivnog građanstva. U drugom dijelu nazvanom Radničko pitanje danas, Sonja Repić, dipl. iur. iz župe Majke Božje Snježne u Kutini, zaposlena u HZZ te Gordana Brkanac, dipl. kat. i savjetnica pri Agenciji za odgoj i obrazovanje govorile su o uzrocima nezaposlenosti i instrumentima njegovog ublažavanja, naglasivši ulogu odgojno-obrazvonog sustava i obrazovanja za poduzetništvo. Treći dio pod imenom Hrvatski društveni razvoj bavio se pitanjem poduzetništva, poljoprivrede i obitelji kao važnih poluga i zamašnjaka hrvatskog društvenog razvoja, a o tome su govorile Korenelija Marović, dipl. oec., zaposlena u banci, iz župe Uzvišenja Sv. Križa u Sisku; Ruža Vukadin, dipl. ing agronomije iz župe Sv. Nikole Tavelića u Repušnici; Gordana Karakaš, odgojiteljica u vrtiću iz župe Marije Magdalene u Sunji te  voditeljica Ureda, Valentina Kanić, dipl. kat. i studentica doktorskog studija iz socijalne politike, župa Sv. Petra Ap. u Ivanić Gradu.  Četvrti dio „Društveno djelovanje i angažman vjernika“ govorio je o našem odnosu prema radu, tj., duhovnosti rada, o čemu je govorila Božica Martinek, aps. Sustavnog studija duhovnosti iz Kutine, župa Majka Božja Snježna te o volonterstvu i socijalnom pastoralu, o čemu je govorio Željko Smolčić, umirovljeni hrv. branitelj, aktivan u mnogim udrugama, ali i svojoj župi Pohoda BDM u Sisku. Nakon tih izlaganja, sudionici su se podijelili u manje grupe i raspravljali o društvenim temama. Tribine su završavale predstavljanjem sadašnjih konkretnih primjera uključivanja vjernika u društvene procese, od potpisivanja Deklaracije o početku i zaštiti ljudskog života, reagiranja Udruge Pragma na uvođenje građanskog odgoja, pa do primjera socijalnog pastorala kao što je to pružanje besplatnih instrukcija siromašnijim učenicima koje pruža udruga HKPD u župi Uzvišenja Sv. Križa u Sisku ili kao što je prije u Kloštar Ivaniću bilo organizirano čuvanje djece predškolske dobi na volonterskoj bazi.

U raspravama su vjernici podržali zalaganje uspostave zadrugarstva, a žale što to nije bilo pokrenuto prije. Tako bi mnogi mali poljoprivrednici uspjeli ostati konkuretni spram velikih poljoprivrednih proizvođača, a ovako su bili u nemogućnosti održati se i živjeti od poljoprivrede. Spram razvoja sela vjernici izražavaju sumnju i problem vide, čak i ne toliko u samim gospodarskim uvjetima, nego  više sociokulturalnim jer se djecu već od djetinjstva, direktno ili indirektno, usmjerava na odlazak sa sela jer je „bilo gdje drugdje bolje“. Glede obitelji, u raspravi se istaknuo način života koji ne prepoznaje žrtvu i spremnost na odricanje u ime obiteljskog zajedništva, a financijsku nesigurnost i materijalne uvjete kao razloge za odgađanje braka i rađanje djece zato se smatra kao isprike i sekundarne razloge. Tome svakako doprinosi i nedostatak vjere i pouzdanja u Boga koji su važni za preuzimanje različitih rizika u životu, ali i građenja kvalitetnih odnosa između supružnika. Problem nesudjelovanja građana u javnim raspravama glede donošenja zakona kreće od naslijeđenog podaničkog mentaliteta hrvatskih građana, ali i izgubljenog povjerenja u vlast i javnu upravu. To se osobito očitovalo u malom postotku građana koji je izašao na izbore. Zato neki smatraju da ako tada nisu željeli utjecati na vlast, teško se može očekivati da će se sada jače aktivirati u bilo kakvim društvenim procesima. Podržavanju tog doživljaja nepovjerenja doprinose u značajnoj mjeri i mediji koji uvelike prenose negativne vijesti o korupciji, recesiji, kriminalu i slično, dok se dobre vijesti i pozitivni ishodi problematičnih situacija jedva spomenu (kao npr. kupovina Željezare Sisak). Vezano uz medije i društvenu prisutnost, vjernici su raspravljali o potrebi „biti glasniji“ u svojim zahtjevima. Problematično je što to znači biti glasniji, jer niti se podržava izlazak na ulice koji je primjer najglasnijeg izražavanja, niti to polučuje željene rezultate. Vjernici su pohvalili uspjeh građanske udruge Vigilare, i uopće sam takav način utjecanja na društvene promjene, ali i istaknuli da ljudi nemaju povjerenja u pozitivan ishod takvih akcija jer nema iskustva i činjenica koje bi ih u tome ohrabrilo. Stoga smatraju da to sve ostaje na deklaratornoj razini. Glede obrazovanja, svi se zalažu za jačanje autoriteta učitelja kako bi oni mogli biti odgajatelji, što im je danas i više nego prije dana zadaća, a s istom svrhom treba raditi na popravku odnosa roditelj – učitelj. Također, učenik koji danas zna sva svoja prava, ali nema izgrađenu svijest da njima kao protuteža stoji određena obaveza, u relativno kratkom vremenu naći će se na nemilosrdnom tržištu rada i teško će mu biti prilagoditi se novonastaloj situaciji, u kojoj je dužan prihvatiti stav nadređenoga i kada se s njime osobno ne slaže, jer za to nije pravodobno odgojen. To nikako ne znači negiranje učenikove kreativnosti, darovitosti i sl. nego potrebu odgoja za uvažavanje drugoga i argumentirano komuniciranje koje će biti prihvatljivo za sve sugovornike. Spram cjeloživotnog obrazovanja vjernici zapažaju da im zapravo nije ni bila nuđena takva mogućnost, imali su osjećaj relativne sigurnosti pa to nisu ni smatrali važnima, ali također, da se mogućnosti usavršavanja najčešće nude onima već više obrazovanima i više rangiranima u poduzeću. Rasprave o radničkom pitanju vodile su se i vezano uz aktivnu mjeru zapošljavanja „stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa“. Istaknuta je pozitivnost mjere sa stanovišta nezaposlenih osoba koje imaju priliku nešto naučiti, steći radno iskustvo, da se osjećaju se korisnima i stječu nova poznanstva. Ipak, negativni aspekt koji je prevladavajući, je što se tom mjerom ne rješava ključni problem, a to je zapošljavanje mladih, tj. pruža im se iskustvo, ali ono ne jamči zaposlenje. Predlaže se prihvaćanje sustava preporuka pri zapošljavanju, koji postoji u nekim europskim zemljama, gdje netko i s neformalnim obrazovanjem, ali stvarnom stručnošću i zainteresiranošću za određeni posao, može biti zaposlen. Zaključno,  na svakoj se tribini moglo naći nekoliko osoba koje su bile zaintersirane da se još ponekad održe takvi susreti vjernika laika. Sami su sudionici na nekoliko tribina prepoznali važnost rasprava o društvenim temama kao preduvjetu za socijalno djelovanje, i za to naveli primjer potpisivanja deklaracija. Upozorili su da mnogi vjernici ne znaju o čemu je problem u prijedlogu zakona, ili koji je moralni problem, pa zato ni ne potpisuju deklaracije. Tako su zapravo sami potvrdili važnost metode socijalnog nauka Crkve: vidi – prosudi – djeluj. S obzirom da su vjernici izrazili želju za sudjelovanjem u ovakvim susretima što bi bio vid socijalnog pastorala, ali i pastorala vjernika zrele i starije dobi, čini mi se da bi pokretanje takvih susreta na župskim razinama bio dobar način upoznavanja svoje vjere i životnog djelovanja u skladu s njom, a na čiju važnost nas je upozorio kardinal Bozanić u svom pismu o prvoj obljetnici pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj i ususret Godini vjere. Stoga bi ovaj vid pastorala osoba odrasle i zrele dobi mogao zadobiti veliki značaj u nadolazećoj nam Godini vjere.

Valentina Kanić

 

 

 

 

Twitter