Homilija na Dan obitelji 3.10.2020. Ispis E-mail
Subota, 03 Listopad 2020 13:05
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Dan obitelji Sisačke biskupije

Sisak, katedrala Uzvišenja sv. Križa, 3. listopada 2020.

 

Draga braćo i sestre, dragi članovi naših hrvatskih katoličkih obitelji!

Već je to postala tradicija da jedne subote u listopadu održimo u našoj Katedrali zborovanje obitelji. Stoga se obraćam vama, dragi roditelji očevi i majke, draga djeco, ali i vama, dragi djedovi i bake, dragi članovi naših hrvatskih katoličkih obitelji: zahvaljujem vam što se odazivate i sudjelujete u ovom slavlju molitve za naše obitelji. Posebno pozdravljam obitelji s više djece, osobito one koju sam i sam krstio. Lijepo je vidjeti oca i majku s više djece, to je bogatstvo koje pred Bogom najviše vrijedi.

Obitelji su na žalost danas. u modernoj civilizaciji u kojoj živimo, obezvrijeđene i čak se vodi sve više otvoreni rat protiv obitelji. Uvode se neki novi oblici zajedništva i to se, premda je to protuprirodno, proglašava brakom i obitelji, traže se jednaka prava za takve zajednice, čak oni u ime jednakosti svih ljudi traže pravo na posvojenje djece. Djeca nisu pravo ove ili one osobe ili zajednice, nego su Božji blagoslov koji Bog daje muškarcu i ženi koji se ljube i samo u tom zajedništvu se rađaju i odgajaju djeca.

Moramo stoga, braćo i sestre, dići glas i danas braniti obitelj kao od Boga danu zajednicu ljubavi. Nju ništa i nitko ne može niti smije zamijeniti!

Mi vidimo koje su katastrofalne posljedice tog razaranja obitelji: kako su opustjela naša sela, kako su i škole sve praznije, kako ni u gradovima više nema puno mladih obitelji i djece jer su oni otišli u druge zemlje… sve su to posljedice nemara države koja popušta novim ideologijama koje se bore protiv obitelji te ne štiti obitelj i njezina od Boga ustanovljena prava. Zato se moramo moliti, braćo i sestre, dragi članovi naših obitelji, da mi vjernici ne posustanemo i ne damo se povesti lažnim ideologijama koje nas žele uništiti. Još nije kasno!

Čuli smo Riječ Božju. Iz knjige o Jobu (Job 42, 1-3.5-6.12-17) taj starozavjetni pravednik, koji je bio kušan velikom patnjom, kaže u razgovoru s Bogom: „Po čuvenju tek poznavah te dosad,

ali sada te oči moje vidješe. Sve riječi svoje zato ja poričem

i kajem se u prahu i pepelu.“ Čovjek je doista malen pred Bogom i ne razumije njegove putove, no Bog zna da sve što čini i što čovjek mora proživjeti može se okrenuti na dobro. Tako i Job na kraju, poslije strašne bolesti od koje je ozdravio, poslije gubitka djece i svega svoga imanja, sada biva blagoslovljen te je to novo stanje bilo daleko bolje od prijašnjega.

Zanimljivo je da sveti pisac kaže za njega da je doživio kasnu životnu dob te „vidio djecu svoju i djecu svoje djece do četvrtog koljena“. To je biblijsko shvaćanje blagoslova: brojno potomstvo!

 

U evanđelju po Luki (Lk 10, 17-24) Gospodin Isus poslao je svoje učenike da propovijedaju i obdario ih je duhovnim sredstvima te su im se i zlodusi pokoravali. Međutim Isus kaže neka se ne raduje tome nego jer su im „imena zapisana na nebesima“. Dovoljni razlog naše radosti je taj da smo djeca Božja, da nas je Gospodin zapisao u dlan svoje ruke. On nas poznaje i mi smo njegovi, to je dovoljno za našu radost. A to što činimo trebamo vršiti i samo reći: „Sluge smo beskorisne. Učinismo samo što smo bili dužni učiniti.“

Slijedi prekrasna molitva koju Isus u Duhu Svetom upućuje Ocu: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin — doli Otac; niti tko je Otac — doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.«

Iz ovih Isusovih riječi zaključujemo da je prava radost dana onima koji su „maleni“ a ne oni koji su „mudri i umni“. Zapravo on hoće reći kako Bog ne objavljuje svojega Kraljevstva po ljudskim kriterijima veličine jer za njega nisu veliki oni koji su moćni, bogati i slavni, nego oni koji su njemu privrženi, koji su u tom smislu slobodni od svih tih zemaljskih navezanosti te su „maleni“ u smislu poniznosti, poslušnosti i samozatajnosti. Takve bira Bog i objavljuje im se.

Dapače on je rekao da nitko neće ući u Kraljevstvo nebesko tko se ne obrati i ne postane kao dijete! A znamo, dijete je nemoćno, ono tek napreduje i fizički i umno i duhovno, treba pomoć roditelja i starijih, samo još nije sposobno brinuti se o sebi… Baš to je pred Bogom veličina jer priznaje ovisnost o drugome. Mi bismo svi trebali biti ponizniji i priznati da ovismo jedni o drugima a najviše o Bogu. To je ta malenost koju Isus od nas traži.

Evo malenih, evo djece, evo onih kojima pripada Kraljevstvo nebesko!

Molimo se za njih, za njihovu sadašnjost i budućnost, za njihovo zdravlje tijela ali još više duše.

Možda nas je i ova pandemija pohodila jer smo previše bahati i ne razumijemo da ne možemo sve sami, da trebamo znati i stati… Današnji čovjek kao da neprestano samo juri pa želi svaki dan više, bolje, dalje. A to nije moguće. Treba znati i stati i odmoriti se, uživati u Božjoj prirodi i ne zagađivati je, treba imati vremena za svoje bližnje, za svoje ukućane, da ih vidi, da s njima razgovara, da dijeli s njima svoje misli. I molitve.

Sveti papa Ivan Pavao II. rekao je da ona obitelj koja zajedno moli ostaje zajedno. A koliko obitelji danas to čini?

Potičem vas stoga,dragi članovi naših obitelji, djeco, majke i očevi, djedovi i bake, znajte zajedno sklopiti ruke i pomoliti se. Bilo bi lijepo kada biste to uveli kao sveto vrijeme svaki dan. Na primjer poslije večere: izmolite deseticu krunice, pa možda i čitavu krunicu, to ne traje dugo, a molitva krunice smiruje dušu, uvodi nas u zajedništvo s Marijom, i po njoj s njezinim Sinom Isusom. Razmatrajući otajstva njegova rođenja, javnog djelovanja, muke i uskrsnuća s Marijom proživljavamo one trenutke našega spasenja kojima nas je po Gospodinu Isusu Bog obdario svojom blizinom i darovao nam otkupljenje i spasenje.

Što će nam sve bogatstvo svijeta ako dušu svoju izgubimo?!

Što će nam i kuće i automobili koje može uništiti jedan tren potresa i nesreća, kad smo pozvani na dom Očev i onu radost koju svijet ne može dati a koja nam se oduzeti nikada neće?

Ovaj mjesec listopad je mjesec krunice. Naime, 7.listopada slavimo Mariju kao Kraljicu krunice. Da, po krunici su izmoljene mnoge milosti i mnogi su sveci i velikani molili krunicu.

Draga braći i sestre, draga djeco, dragi vjernici!

Neka nas sve zagovara Presveta Bogorodica Marija i neka nam izmoli poniznost i malenost pred Bogom, kakvu je sama živjela, da i nas ništa ne rastavi od Gospodina, jedine prave sreće i izvora duboke i trajne radosti. Amen.

 

Twitter