Homilija na misi zadušnici povodom petrinjskih Dana sjećanja 16.9.2017. Ispis E-mail
Subota, 16 Rujan 2017 12:40
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi zadušnici za sve poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje i civilne žrtve Domovinskog rata Grada Petrinje

Petrinja, Crkva Sv. Lovre, 16. rujna 2017.

Draga braćo i sestre, poštovani branitelji iz Domovinskog rata – iz svih ratnih postrojbi HV-e i MUP-a, dragi hrvatski vojni invalidi, dragi roditelji, djeco, supruge i rodbino poginulih hrvatskih branitelja, dragi roditelji i članovi obitelji koji još tražite svoju djecu nestalu u DR-u, dragi Petrinjci!

Pozdravljam vas na prvom mjestu, kao i predstavnike državne, županijske i gradske vlasti, predstavnike HV-a i policije!

Danas Petrinja oplakuje svoje najbolje sinove i kćeri, danas je Dan branitelja grada Petrinje, jer je 16. rujna 1991. bio najgori napad srpskih četnika i pripadnika JNA na naš grad, na crkvu sv. Lovre, na naše kuće, petrinjske ustanove… taj je dan teško ranjen i tadašnji petrinjski župnik Stjepan, a poginulo je najviše branitelja…

Mi ovu svetu misu prikazujemo za njih, za sve ubijene i nestale, za sve žrtve Domovinskoga rata. I dok se molimo za poginule i pokojne, molimo se i za našu Domovinu danas, za njezin život i napredak.

Ovo naše okupljanje, misa i obilazak mjesta stradanja naših branitelja, znak je da želimo trajno njegovati uspomenu na te teške ali ponosne dane, no najviše na sve te naše sugrađane i sunarodnjake koji su imali hrabrosti i život dati za Domovinu.

Teško je reći bilo što jer su vremena zla, jer danas u Hrvatskoj hrvatski branitelji nisu poštovani nego ih se ponižava od države za koju su prolijevali krv, a onima koji su pucali po našem narodu i željeli mu propast naša država danas daje veća prava nego Hrvatima.

Kardinal Josip Bozanić je prošle nedjelje 10.09.2017. u propovijedi koja se čitala u Mariji Bistrici, među ostalim,  doslovno rekao i ovo: „žrtva ljudi koji su sebe dali za Domovinu pretvara se u jeftinu robu za političku trgovinu“. I još je dodao: „kao vjernici ne možemo šutjeti ako vidimo da se najveća dragocjenost našega naroda rastače i time dovodi u pitanje opstanak i smisao ljubavi. Kao vjernici ne smijemo šutjeti pred onima koji ni čovjeku ni Crkvi ni Hrvatskoj ne pristupaju s ljubavlju.“

Zar je moguće da danas, 26 godina nakon što je naša Hrvatska bila napadnuta i započeo Domovinski rat - za koji svi znamo da su ga pokrenuli Srbi i u Hrvatskoj i u Srbiji jer nisu htjeli prihvatiti Hrvatsku kao samostalnu državu premda je do nje došlo demokratskim putem tj. voljom naroda – odnosno poslije 22 godine nakon što je uz toliko prolivene hrvatske krvi Hrvatska u pravednom obrambenom ratu oslobođena, zar je moguće da se sada tako postupa prema hrvatskim braniteljima? Ako su to danas pripadnici HOS-a, sutra to mogu biti i Gromovi i Tigrovi i domobrani… Time se udara na sam Domovinski rat, na našu obranu i sav križ koji je morala nositi čitava naša nacija da bismo ugledali svjetlo slobode i mir.

Zanimljivo je kako su naši branitelji nosili krunicu.

Upravo sam jučer pročitao dojmljiv tekst o tome. Napisao ga je Tihomir Hojzan:

“Od 1991. uporno sam tražio odgovor na jedno pitanje: Kako to da smo svi mi ZNG-e tada nosili krunice i otkud nam uopće ta ideja?

Ne pamtim ni jednog jedinog ZNG-u iz 1991. koji nije nosio krunicu, bilo na ramenu, bilo oko vrata ili čak omotanu na kundak puške!!??

Nekako sam još shvaćao da je nosimo mi koji smo bili vjernici oduvijek i oduvijek išli u Crkvu, ali sekretar najveće „partijske ćelije“ u mom gradu s krunicom na „epoleti“ skupa sa mnom na prvoj liniji obrane u Zapadnoj Slavoniji… I stotine drugih koji nisu nikada bili vjernici (čak dojučerašnji zadrti ateisti) niti su uopće znali moliti ni jednu od krunica? Svi nose krunicu, mole se, nisu više ateisti…

To je već bilo čudno, čak čudo.

Znam da na prvom postrojavanju ZNG-a u Kranjčevićevoj u Zagrebu nitko nije dijelio krunice. Ne pamtim da je ikada i jedan svećenik, biskup ili kardinal potaknuo ZNG-e na nošenje krunice u najkrvavijem i odlučujućem djelu rata: rujan 1991. – prosinac 1991.

Odjednom su svećenici bili zatrpani zahtjevima da podjele 55.000 krunica koliko nas je tada branilo (i obranilo!!!) Hrvatsku.

Meni je to, eto, 25 godina bila enigma i pitanje bez odgovora: Čija je to bila ideja?

Nisam našao odgovora a znam da se samo po sebi ništa ne dešava baš kao što iz mrtve stanice nikako nije moguće da nastane živa, :):):) – nije moguće da su te krunice slučajno nastale naš najveći i najvažniji znak, obilježje koje nikada ni jedna vojska u povijesti nije imala. Ni nosila!

Provjeravao sam u zadnjih 25 godina sve bliske i daljnje rođake svećenike, sve časne sestre u obitelji… Nitko nije znao odgovor.

Razgovarao sam sa nekoliko biskupa, visokih crkvenih dostojanstvenika… Ništa! Ništa nisam saznao!
I eto ga sad, nakon toliko godina, upozori me jedan od onih koji znaju za ovu moju opsesiju krunicom i ZNG-eom, da pročitam u tisku objavljeno slijedeće:

Zdravo presveta Djevice i Majko Božja Marijo, moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske! Premda nevrijedni da ti služimo, ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost Tvoju izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim za Gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našeg naroda te čvrsto odlučujemo da ćemo Ti drage volje i vjerno služiti.
Molimo Te usrdno da nam svima uz prijestolje Božanskog Sina isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama.

Ti si kraljica i majka milosrđa, pomoćnica kršćana i tješiteljica žalosnih. Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivo.

Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare, cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja. Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednom do vječnog život da slavimo ondje Trojedinog Boga uvijeke. Amen!


Ovu molitvu je za svoju ljubljenu Domovinu Hrvatsku ispisala ruka blaženog Alojzija Stepinca!
Blaženi Alojzije Stepinac je bio uvjeren i svim svojim životom svjedočio da Hrvati to mogu i moraju izmoliti samo molitvom svete Krunice!

Samo Krunica!!!???

Krunica je naša snaga i naša utjeha rekao je 1. listopada 1944. Blaženi Alojzije Stepinac. Dakle tako! To je to! Otud ZNG-ama Krunica! Stepinac je pobijedio! I uvijek će pobijediti! Hrvati su vjernici! I jedino to su Hrvati. – Ostalo su manjine! – Beznačajni bukači! /tako piše navedeni Hojzan/.

Današnje sveto Evanđelje po Luki (Lk 6, 43-49) donosi nam Isusove riječi: »Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom, niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.«

»Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.« Zatim Gospodin nastavlja:

» Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena. A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika.«

Dragi branitelji, draga braćo i sestre,

Gospodin Isus od nas traži da dajemo dobre plodove, a da bismo to bili sposobni potrebno je da imamo dobro srce koje treba odgojiti. A to se postiže tako što se slušaju njegove riječi i izvršavaju. Graditi kuću moguće je mudro, na čvrstom temelju, tako da ju ne može srušiti nikakva poplava ni bujica, a moguće ju je graditi i bez temelja pa se onda ona pri naletu prvog jačeg vjetra ili bujice pretvara u veliku razvalinu.

Naš Dom, našu Hrvatsku trebamo graditi na čvrstom temelju, a to je Krist Gospodin. Njega trebamo uvijek slušati i njegove riječi vršiti. Samo tako ćemo izgraditi čvrst i stabilan Dom.

Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić napisao je 1976.molitvu Presvetoj Bogorodici za Domovinu koja završava: „Najvjernija Odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski Dom!“ Dom je dakle naša domovina i nema hrvatskog branitelja koji se nije borio i nije poginuo za dom spreman umrijeti! To je naša svetinja i to nitko ne smije dovoditi u pitanje jer niječući tu istinu niječe i svu njihovu i našu žrtvu za Domovinu, svu ljubav i zagovor Marije, Kraljice krunice, našu pobjedu i naš ponos.

Oni koji nas žele pretvoriti u fašiste – a njima služe i domaći izdajice koji te laži slušaju i prema njima postupaju proglašavajući sve domoljube zločincima i fašistima – ne mogu ništa učiniti protiv naše vjere u kojoj želimo ustrajati i u ljubavi prema Bogu, bratu čovjeku našem bližnjemu i prema svome Domu i Domovini, spremni za nju život dati.

Amen.

 

Twitter