Homilija na vazmenom bdijenju 2017. Ispis E-mail
Subota, 15 Travanj 2017 23:14
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na vazmenom bdijenju 2017.

Sisačka katedrala, 15. travnja 2017.

/Čit.: Post 22,1-18; Izl 14,15 – 15,1a; Ez 36,16-17a.18-28; Rim 6, 3-11; Mt 28,1-10/

Draga braćo i sestre, dragi katekumeni – pripravnici za krštenje!

Ove svete noći, kako smo to već čuli u Vazmenom hvalospjevu, slavimo Kristovo uskrsnuće. Krist nije ostao u grobu, on je uskrsnuo, on je živ! To je novost života, u kojoj trebamo i mi hoditi, kako nas poziva sv. Pavao u poslanici Rimljanima, a na što je Bog pripremao odabrane već u Starom zavjetu. Sva čitanja govore o tome da se Bog brine za svoje. Mogli bismo reći da je ta ljudska povijest ujedno i povijest spasenja koju je poduzimao Bog da bi ljude priveo k istini, da bi ih upoznao s pravim smislom života, da bi ih pripravio za dolazak svoga Sina.

Prvo je čitanje bilo iz Knjige postanka, a govori nam o ocu našem Abrahamu. Abraham je praotac svih naroda jer je prvi u povijesti čovječanstva koji je povjerovao u jednoga Boga. On ne samo da je povjerovao u Boga jedinoga, nego je povjerovao i Bogu. Poslanica Hebrejima kaže da je Abraham povjerovao „u nadi protiv svake nade“, naime da će biti otac velikoga naroda, a bio je star i žena mu nerotkinja. Pa ipak jer je to Bog obećao, Abraham je povjerovao. Također je na Božji poziv ostavio svoj zavičaj i krenuo u novu domovinu. A u današnjem čitanju slušamo o zgodi kad je Abraham poslušao Božji poziv da žrtvuje svoga sina Izaka, sina kojega mu je Bog darovao u starosti i koji mu je bio jedina nada da će postati otac velikog naroda. No, ako to Bog traži, on ide. Vidimo kako starozavjetni pisac gradi tu dramatičnu pripovijest: na kraju, kad je već Abraham bio na brdu Moriji i kad je na svezanog sina Izaka već podigao ruku, zaustavlja ga Božji anđeo i ne dopušta mu žrtvovanje sina. Zanimljivo da je to zorna pouka za starozavjetne vjernike kako Bog ne dopušta ljudsku žrtvu, ubojstvo ljudi jer tako se ne iskazuje čast Bogu. Naprotiv! No, zanimljivo je i to da ovo mjesto treba tumačiti tako da ga se usporedi sa žrtvom Isusa, Sina Božjega: Bog nije dopustio da Abraham žrtvuje sina Izaka, a sam je žrtvovao svoga sina Isusa. Evo kako je dakle Bog ljubio i ljubi čovjeka! Tako je navještena već u toj zgodi smrt Sina Božjega i zajednica, Crkva koja je stvorena iz njegove ljubavi, na križu na kojem se Krist žrtvovao za nas.

Drugo starozavjetno čitanje obvezno je ove svete noći. Riječ je o izvještaju o izlasku Židova iz egipatskoga ropstva. Mojsije po Božjem nalogu izvodi židovski narod preko Crvenoga mora tako što na njegovu molitvu i ispruženu ruku nad more vode ustupaju mjesto te Židovi mogu proći po suhu na drugu stranu, dok Egipćani koji ih progone zaglavljuju jer se nad njima more ponovno sklopilo i tako su Židovi spašeni od faraonova progonstva. Mojsije predstavlja Krista jer u pravu duhovnu slobodu nas je izveo Krist Gospodin. I mi moramo, da bismo pobijedili đavla, koga simbolizira faraon, i došli u slobodu prijeći preko vode, ali to nisu vode Crvenoga mora nego to je krsna voda koja nas mora oprati da bi nas preporodio Duh Sveti i mi postali djeca Božja, sinovi i kćeri punog života u duhovnoj slobodi, kao članovi zajednice Crkve.

Treće je čitanje bilo iz proroka Ezekiela, a to je proroštvo kojim Bog obećava novi život: „Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe.“ To se proroštvo ispunja upravo na nama, braćo i sestre, koji smo kršteni ili koji ćemo biti uskoro kršteni. Naime, po izlijevanju vode čiste Bog nas u krštenju čisti od svih nečistoća duše, oslobađa od krivih bogova i daje nam novo srce i nov duh. To je novi život koji nam je darovao Krist po svojoj smrti i uskrsnuću.

O tome govore novozavjetna čitanja.

Sveti Pavao kaže u poslanici Rimljanima kako je krštenje ulaženje u Kristovu smrt i izlaženje iz smrti s Kristom u novi život, uskrsnuće. Tako se sve što nam je Gospodin želio dati darovao upravo u toj novosti života u kojoj nas Apostol poziva da nastavimo hoditi. Novi život je promjena, preobrazba koju čini Duh Božji koji nas zahvaća ako se otvaramo Kristu i njegovom daru koji nam je dan po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću.

Ta izvanredna novost dogodila se u Kristovoj pobjedi nad smrću. Dok su žene na kraju subote, kao mi sada, prije nedjeljnog jutra došle na grob, sv. Matej evanđelista izvješćuje, „nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg.“ Zanimljivo, taj anđeo koji dočekuje žene izgleda zastrašujuće, zapravo odlučan jer javlja neočekivanu novost Kristova uskrsnuća. No, imaju ga se bojati samo stražari, žene se ne trebaju bojati, dapače ta ih vijest treba silno obradovati jer anđeo im govori:  "Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče.“ Koji je to bio preokret, koja neviđena novost. Žene i sa strahom i sa silnom radošću trče odnijeti tu vijest Isusovim učenicima… Predivno! Sve se promijenilo, Isus nije više mrtav, on je živ, on nije poražen, on je pobijedio!

Ta vijest ispunja srca Isusovih učenika kroz svih ovih 20 stoljeća nakon tog događaja. I mi smo, braćo i sestre, noćas dionici te novosti i zahvaćeni strahom i radošću kao žene koje su doživjele da je Isus živ, uskrsnuo i da on donosi novost života i svima nama.

I mi sa ženama imamo tu radost da Isus Krist uskrsnuli dolazi nama u susret i da nam govori: „Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći…“

Ta se radost doista ne može zadržati za sebe, ona se mora dijeliti s drugima, navijestiti svima: „Ne bojte se, idite!“, govori Gospodin i nama ove svete vazmene noći. Osjetiti da smo oslobođeni svakog ropstva grijeha označeno je u odsutnosti straha. Kao njegovi učenici, kao braća i sestre u jednoj obitelji, Crkvi Kristovoj, i mi smo poslani da tu radost svjedočimo svima koje susrećemo, da u našim obiteljima, u našim školama, učionicama, zbornicama, u tvornicama i poduzećima, na njivama i na našim ulicama, svima svima pokazujemo da smo ispunjeni uskrsnom radošću i da smo kadri pokazati na izvor te radosti, na Krista ukrsnuloga.

Velika je sreća i duhovno bogatstvo odlučiti se slijediti Krista, krstiti se i postati kršćaninom. To ne razumije ovaj svijet koji traži samo vanjski sjaj, materijalna i tjelesna dobra jer mi želim dati prvenstvo duhovnim stvarnostima i živjeti duhovno, iz svoje nutrine u zajedništvu s Kristom Gospodinom. Stoga vam čestitam, dragi katekumeni i primatelji sakramenata inicijacije, što ove svete noći ulazite u zajedništvo Crkve po sakramentima svetoga krštenja, svete potvrde i presvete Euharistije. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas vodi kroz čitav vaš život da ga nikada ne zatajite, da ne bude poput Jude koji ga je izdao i okrenuo se protiv svoga Gospodina, ali se okrenuo ujedno i protiv sebe jer se zbog te izdaje ubio. Vi naprotiv živite punim plućima, radosno u svemu slaveći Boga te svojim životom i radom svjedočite da njemu pripadate!

Svima vama, braćo i sestre, želim obilje uskrsne radosti i ustrajnost da hodimo u novosti života. Amen.

 

Twitter