Homilija na misi polnoćki 2015. Ispis E-mail
Petak, 25 Prosinac 2015 02:35
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi polnoćki

Sisačka katedrala, Božić 2015.

 

Draga braćo i sestre, sretan vam Božić, na dobro vam došlo Porođenje Kristovo!

  1. BOŽIĆ JE BLAGDAN SVJETLA

Ova noć je sveta noć, takvom su ju opjevale mnoge božićne pjesme. A sveta je zato jer je u njoj – premda usred tame i najgušćeg mraka – zasjalo Svjetlo: „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrkli kraj obitavahu svjetlost jarka obasja….“ (Iz 9,1-6)

S Božićem je povezana dvostruka simbolika: prvo, upravo je ovih dana – i uvijek tako, premda je to nekad računano s par dana pogrješke – tzv. zimski solsticij ili suncostaj, što znači da je to dan s najkraćim dnevnim svjetlom i najdužom noći, no što se od ovog časa počinje mijenjati tako da se svaki dan za koju minutu dnevno svjetlo produljuje, a noćna tama se skraćuje; drugo, u Rimskom je carstvu ovaj dan bio „blagdan Sunca“, a kršćani – osobito kad su dobili slobodu nakon 313. godine – taj su poganski blagdan Sunca preobratili u blagdan Kristova rođenja, jasno tako pokazavši da je za nas vjernike jedino pravo Sunce – Krist Gospodin. Za njega u svojoj pjesmi kojom zahvaljuje za darovanog sina Ivana Krstitelja njegov otac Zaharija pjeva: „pohodi nas mlado Sunce s visine“, koje riječi od davnine kršćani primjenjuju na Krista koji je i rekao za sebe: „Ja sam svjetlo svijeta. Tko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“ (Iv 8,12)

Međutim, više negoli prirodne simbolike nama je ovaj blagdan pun duhovne simbolike: Kristovo je rođenje doista donijelo puno svjetla, jer on je obasjao naše tmine, kako pjeva sv. Terezija Avilska, a preuzeli su tu pjesmu i braća u Taize-u: „Kriste, tvoj lik nek svijetli u meni, ne daj da tmine mi moje govore. Kriste, tvoj lik nek svijetli u meni, svojom ljubavlju zagrli me.“ Molimo i mi Krista Gospodina da osvijetli tame našega srca, da sve sjene iziđu na vidjelo, da nam otkrije naše slabosti i izliječi ih. Molimo ga za našu Domovinu, za našu Biskupiju, za naš grad Sisak i sve gradove i sela u našoj Biskupiji, za sve naše župe i sva mjesta, da svjetlo Kristovo bude radost i nada svima, da svima donese mir i novu nadu. Samo Krist to može, i zato ga molimo: „Criste, lumen mundi, qui sequitur te habebit lumen vitae – Kriste, svjetlo svijeta, tko tebe slijedi imat će svjetlo života.“

  1. DIJETE JE ZNAK BUDUĆNOSTI

Prorok Izaija dolazak svjetla povezuje s rođenjem djeteta, kada poziva na radost i kada kaže: „Jer dijete nam se rodilo, sina dobismo“ (Iz 9,5) Mogli bismo reći da je rođenje djeteta znak svjetla, da je samo to dijete koje dolazi – svjetlo. Nije li to upravo i za našu domovinu najveća istina? Rađa nam se sve manje djece, dopušta se pobačaj i ništa se ne poduzima protiv toga, zakonom su se legalizirale istospolne zajednice koje ne mogu imati djece, ali im se dopušta u nekim slučajevima i posvajanje djece. Koje li okrutnosti, koje li dekadencije civilizacije! Kršćanstvo je naprotiv poštovanje Djeteta, dapače klanjanje Djetetu Isusu. Kad on ne bi bio došao, kada se to božansko dijete ne bi bilo rodilo, ne bi bilo budućnosti ne samo za nas, nego ni za koga, za čitav svijet. Sav naime svijet ovisi o njemu, jer on je Spasitelj svega svijeta. Molimo noćas Spasitelja, koji je postao Dijete, da naša Domovina ne ostane bez djece, da se roditelji ne boje potomstva, da mladi roditelji koji mogu imati djece imaju hrabrosti i velikodušnosti dati život brojnoj djeci, a svi mi, čitav zajednica, Crkva, budemo potpora i majkama i očevima, da se radujemo djeci kao najvećem daru Božjemu jer djeca su doista znak budućnosti, poziv na radost! O kada bi u našoj domovini bilo veće poštovanje djece, kada bi se rađalo više djece i djecu odgajalo u vjeri, u ljubavi i svakom dobru!

  1. KRIST JE DOŠAO KAO DIJETE, VOLJENO OD MAJKE MARIJE I SV. JOSIPA, A ODBAČENO OD STANOVNIKA BETLEHEMA

Et peperit filium suum primogenitum. /I porodi sina svoga prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih ne bijaše mjesta u svratištu.“ (Lk 2,7) Pitamo se: kako to da se netko može zatvoriti pred dolaskom Djeteta, kako to da mu se mogu zatvoriti vrata? Tako se naime dogodilo upravo te svete noći kada je Isus rođen. „Nije bilo mjesta u svratištu“, kaže sv. Luka. Njegova djevičanska majka Marija s ljubavlju ga nosi, sveti njegov poočima i hranitelj, muž Marijin sv. Josip život svoj stavlja na kocku da ga spasi, žrtvujući se za njega kada ga progoni Herod i kada ga mora skloniti u stranu zemlju, u Egipat, uvijek ga štiti i brani. A s druge strane progone ga ne samo stanovnici Betlehema, nego i Herod koji mu o životu radi, ali još više i danas toliki koji ga ne poznaju i okreću glavu od Njega, toliki koji ga ne slušaju premda se njegovim imenom zovu, toliki koji ne poštuju život nego ga ubijaju, toliki koji se ne zalažu za istinu i pravednost već za svoje interese i žrtvuju tuđe živote samo da bi oni zaradili – kada prodaju oružje, kada prodaju drogu, kada ne misle na siromašne te im uništavaju i ono malo nade, produbljujući jaz a ne smanjujući razlike između onih koji imaju i onih koji nemaju… Gospodine, smiluj nam se i podari ljubav najprije nama kršćanima a onda i svim ljudima, da te se ne boje, već da te svi ljube, da ti otvore širom vrata svoga srca.

Godina je milosrđa, koju je papa Franjo proglasio 8.prosinca 2015., da bismo svi prošli kroz „vrata milosrđa“, a to su simbolički vrata naše katedrale i bazilike sv. Kvirina u Sisku, te vrata naših marijanskih svetišta u Biskupiji – u Gori i u Kloštar Ivaniću – ali najvažnije je da naše srce bude otvoreno, da ga otvorimo Gospodinu koji je pun milosrđa i praštanja, da nas oslobodi, da nam donese svoju ljubav i svoj mir.

  1. ROĐENJE U ŠTALI, DIJETE POLOŽENO U JASLE

Anđeo pastirima poručuje: „A evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama…“ (Lk 2,8). Nije li veličanstvena poruka Kristovo rođenje u štali, u jednostavnosti i siromaštvu, a ne na nekom raskošnom dvoru ili u kraljevskoj palači? Kako samo moramo biti ponosni na takvoga kralja o kojem pjeva naša božićna pjesma „Dvorani neba“: „Štalica prosta bi njemu dosta prigodna; o dobrog kralja, komu je štala ugodna!“. Zamislite kako se sve vlasti na ovom svijetu natječu da imaju što više povlastica, a naš nebeski Kralj, kralj nad svim zemaljskim kraljevima – traži najsiromašnije i najjednostavnije uvjete. Što time poručuje, što želi? Krist želi reći da veličina čovjekova nije u imanju ni u položaju i vlasti, nego u duhovnosti, nutrini i malenosti. Njega slijedi papa Franjo koji svima nama u Crkvi poručuje da trebamo biti siromašni, da trebamo misliti na najpotrebnije i da je veličina Crkve u tome da bude bliza siromasima. Mogli bismo reći kako je danas siromaštvo također više duhovno negoli materijalno pa imamo ne samo ljude koji nemaju potrebnih dobara za život, nego nemaju ni duhovnih značajki da mogu kvalitetno živjeti. Među današnje siromahe trebali bismo ubrojiti i ljude koji su ovisnici, koji boluju od raznih bolesti, ali najviše koji su beznadni, koji ni u što više ne vjeruju, koji su razočarani i ne vide budućnost, također i one koji su neuki, koji ne znaju i ne žele upoznati što je istina, nego iz vlastitih strasti prosuđuju i ako imaju moć drugima određuju što je istina, umjesto da ju ponizno traže. Tu je Isus stvarno svima nama primjer jer je i prihvatio uvjete siromaštva, ali i svojim dolaskom darovao svima nadu i počeo svoje poslanje poučavanja neukog naroda kojem je neumorno navješćivao Evanđelje.

  1. PASTIRI SU PRVI PRIMILI TU VIJEST OD SAMOG NEBA

Ni među primateljima najradosnije vijesti koju je Bog darovao ljudima na zemlji nisu na prvom mjestu ljudi od ugleda, časti i vlasti. To su priprosti pastiri kojima se anđeo javlja: „Et pastores erant in regione eadem vigilantes et custodentes vigilias noctis./I bijaše pastiri u tom kraju… Ecce enim evangelizo vobis gaudimu magnum, quod erit omni populo: quia natus est vobis hodie Salvator, qui est Christus Dominus in civitate David. /Javljam vam veliku radost za sav narod: jer danas vam je  rođen Spasitelj, Krist Gospodin u gradu Davidovu.“ (Lk 2,7-14) Dakle, ako i mi želimo čuti Radosnu vijest, trebamo postati priprosti i jednostavni, maleni i spremni na čudo koje od Boga dolazi. Bog želi svima objaviti svoja divna djela, ali da bi to ljudi prepoznali i krenuli za njim, da bi mu povjerovali i djelovali u skladu s primljenom porukom, prvo moraju postati ponizni i maleni.

  1. ANĐELI: NE BOJTE SE!

„Et dixit illis angelus: Nolite timere /i anđeo im reče: Ne bojte se!“ (Lk 2,10) Strah je djelo đavolsko. Sjetimo se kako su se prvi ljudi, poslije grijeha neposlušnosti, sakrili pred Bogom. Bog zove čovjeka: „Gdje si?“. A on mu odgovori: „Čuo sam tvoje korake po vrtu pa se pobojah jer sam gol i sakrih se.“ (Post 3,10) Sv. Ivan kaže u prvoj poslanici: „Straha u ljubavi nema nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji nije savršen u ljubavi.“ (1 Iv 4,18) I sam je Gospodin Isus toliko puta svojim učenicima ponavljao: „Ne bojte se!“ – i u lađi na Genezaretskom jezeru dok je bjesnjela oluja, potom kad je poučavao da se ne treba tjeskobno brinuti za zemaljski život jer se Bog brine za nas više negoli za vrapce, poljske ljiljane i ptice nebeske, i osobito kada je uskrsnuo a učenici su ga se bojali. Sluga Božji Josip Stadler reče: „Bog se zato rodio kao malo dijete da ga se nitko ne treba bojati.“ Doista, strahu nema mjesta u našim životima, ako smo svoj život izručili u Božje ruke. Hrabrost je ne samo u grčkom ćudoređu i grčkoj filozofiji bila jedna od četiri stožerne kreposti, nego i u našem kršćanskom shvaćanju života treba biti temeljno raspoloženje jer sam nam Gospodin svojim rođenjem, a onda i svojim riječima i postupcima poručuje: „Hrabri budite, ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16,33)

  1. ANĐELI PJEVAJU

„I pridruži mu se silna vojska slaveći Boga i govoreći: Gloria in altissimis Deo, et in terra pax hominibus bonae voluntatis! /Slava na visinama Bogu i na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim!“ (Lk 2,14)

Budimo i mi noćas, u ovu svetu noć i u ovaj sveti dan, radosni i raspjevani. Imamo razloga za veselje i radost jer „Dijete nam se rodilo, sina dobismo“, Krista Gospodina, koji je došao pokazati najveću ljubav prema nama ljudima da bismo i mi mogli živjeti nošeni tom istom ljubavlju prema svima. Neka naš život bude pjesma, neka bude radost u našim srcima, neka nas nikakvo zlo ni trpljenje ne omete u uvjerenju da smo „djeca Božja ljubljena“ (usp. 1 Iv 3,1) jer „pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi…“ (Tit 2,11-14).

Radujmo se! Amen.

 

 

Twitter