Homilija na misi povodom 6. obljetnice ponovne uspostave Biskupije 6.12.2015. Ispis E-mail
Nedjelja, 06 Prosinac 2015 21:19
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi povodom 6. obljetnice ponovne uspostave Biskupije i završetka mariološko-marijanskog simpozija "Štovanje Bogorodice na području Sisačke biskupije"

Sisačka katedrala, 6. prosinca 2015.

Draga braćo i sestre,

Danas u našoj katedrali ovom svetom misom želimo zahvaliti za Božja dobročinstva koja primamo iz njegove ruke. Prvo, slavimo 6.obljetnicu ponovne uspostave naše Sisačke biskupije, koju je papa Benedikt XVI. ustanovim bulom „Antiquam fidem“ 5. prosinca 2009. godine. Drugo je mariološko-marijanski simpozij Hrvatskog mariološkog instituta koji je održan u Sisku prošla dva dana pod nazivom „Štovanje Bogorodice na području Sisačke biskupije“. Stoga pozdravljam u našoj katedrali mons. Lovru Cindorija, dugogodišnjeg člana i velikog dobročinitelja HMI-a; također i fra Petra Lubinu, dugogodišnjeg tajnika istog HMI-a, urednika časopisa „Marija“; dosadašnjeg tajnika HMI-a gosp. Tomislava Filića i suprugu Andreju, dr. Mandu Svirac, dr. Hrvojku Mihanović-Salopek i sve druge prisutne članove HMI-a, kao i naše članove Organizacijskog odbora održanog simpozija – gđu Spomenku Jurić i gosp. Stjepana Vegu. Simpozij je okupio teologe, crkvene povjesničare, povjesničare umjetnosti, arheologe, etnologe, muzikologe, povjesničare književnosti i na njemu je otkrivena doista bogata mariološka baština koja stoljećima resi duhovnost, kulturu i ukupni život naših vjernika na području naše Biskupije, ali i svih stanovnika ovoga kraja. Od cistercitske opatije u Topuskom, preko marijanskih svetišta u Gori i Kloštar Ivaniću te starih Mariji posvećenih crkava u Pešćenici i Kutini, sve do novijih marijanskih crkava u Sisku – Svete Marije na Viktorovcu i Kraljice mira u sisačkom naselju, možemo biti ponosni na pristunost Blažene Djevice Marije u našoj Biskupiji. Ovdje je prisutna pobožnost prema Presvetoj Bogorodici bila kroz povijest našem narodu velika uzdanica i snaga da izdrži različite kušnje, da se u teškim prošlim vremenima obrani i od osvajanja Osmanlija i u suvremenosti od pokušaja okupacije velikosrpskih zavojevača. S molitvom Mariji, utječući se u njezin zagovor, moleći se Bogorodici s krunicom i u ruci i oko vrata obranili smo se i opstali. Moram reći da smo i u teškom razdoblju komunističke diktature, poslije najtežih stradanja našeg hrvatskog katoličkog naroda u Drugom svjetskom ratu i nakon njega – kada je bjesnio progon vjere i mnogi su kako svećenici tako i vjernici bili ubijani, zatvarani i na razne načine mučeni – mi smo sve to nadvladali i preživjeli još snažniji upravo zahvaljujući velikim dijelom našem pouzdanju u pomoć Presvete Bogorodice Djevice Marije. Međutim ni danas nije prestala potreba da se njoj utječemo i da nas ona zagovara i svojom pomoću štiti, kada kao narod sve više izumiremo, kada nas kao i čitavu Domovinu zahvaća malodušnost i nametnuta besperspektivnost, kada naše obitelji nemaju djece, kada se škole zatvaraju, a mladi i zreli ljudi, obrazovani i sposobni i za rad i za stvaranje obitelji napuštaju Domovinu – što ćemo drugo reći nego uteći se zagovoru one koja je uvijek bila uz naš narod kao njegova „najvjernija Majka, Odvjetnica Hrvatske“!

Ne mogu ne spomenuti i trenutne teškoće koje proživljava naša Domovina u obezglavljenosti političkog vodstva. Da nema drage nam Predsjednice, za koju moramo moliti svjetlo Duha Svetoga, mi bismo bili izvrgnuti bezdušnom pravnom i nedemokratskom teroru posizanja za vlašću onih kojima to narod nije povjerio, nego se igrama i različitim zakulisnim političkim trgovanjem žele održati na vlasti, ne sustežući se ni najgoreg izigravanja zakona i Ustava, pa i u samom Hrvatskom saboru, čemu smo bili svjedoci prošlog tjedna. Molimo se za našu Domovinu, draga braćo i sestre, molimo se ponovno i ponovno za njezinu slobodu i mir, da ju ne unište neodgovorni političari, da ju ne napuštaju mladi i sposobni ljudi, da se naše obitelji ispune djecom i radošću života, da u svim našim vjernicima i ljudima naše Domovine vlada ljubav i mir!

Presveta Djevica Bogorodica Marija štitila je, štiti i štitit će naš narod, našu Crkvu i tako našu budućnost, ako i mi ostanemo vjerni, ako ju ne zaboravimo, ali poslušamo njezine poruke – da se okrenemo njezinu Sinu, našem Spasitelju, kojega nam je ona donijela, čijoj proslavi rođendana i u ovom adventu idemo u susret i na koji se pripremamo raspoloženjem srca i dobrim djelima na koja nas potiče i danas pročitana Riječ Božja.

Kako u Knjizi proroka Baruha, tako i u Evanđelju riječ je o pozivu na pripravnost – jer Mesija, Spasitelj dolazi. Treba se probuditi, o tome pjevaju adventske pjesme. Treba ispuniti nizine i povisiti ih, a bregove sniziti te napraviti ravni put za nesmetani dolazak Mesije. Kakvi mi to cestograditelji moramo biti? Što to znači?

Papa Grgur Veliki u svojoj homiliji o današnjem evanđelju kaže: „Koga li ovdje označuju doline nego ponizne, tko su gore i brežuljci ako ne oholi? O Spasiteljevu dolasku doline će se ispuniti, a brežuljci i gore bit će spušteni jer je sam rekao: 'Tko god se uzvisi bit će ponižen i tkogod se ponizi bit će uzvišen' (Lk 14,11). Ugledavši Ivana Krstitelja uređena zadivljujućom svetošću, narod ga je smatrao visokom i čvrstom gorom. Ali da se Ivan nije sam smatrao dolinom, ne bi bio ispunjen duhom milosti. On sam za sebe reče: 'Dolazi jači od mene, ja nisam dostojan odriješiti mu remenja na obući.' (Mk 1,7)“ (Homilije, 20)

Budimo ponizni poput Marije, koja je samu sebe nazvala „poniznom službenicom Gospodnjom“ (Lk 1,38.48), budimo i poput sv. Ivana Krstitelja koji je bio svjestan svojih granica, nije se nazvao Mesijom, premda su to drugi mislili o njemu, nego je priznao: „Ja nisam Krist. Ja sam glas koji viče u pustinji: poravnite put Gospodnji!“ (Iv 1,20.23). Očito se Ivan nije osjećao prihvaćen jer glas u pustinji ne čuju ljudi, budući da ih u pustinji nema, nego tek pustinjske lisice, šakali, pijesak i vjetar. To bi bilo kao da mi kažemo: govorim u vjetar! Ali ipak, kako kaže prorok Ezekiel: „Rekoh i spasih dušu svoju!“ Proroci trebaju opominjati, govoriti, vikati, pa i ako ih nitko ne želi čuti niti poslušati. Ali oni su tako ispunili svoje poslanje.

I mi smo, draga braćo i sestre, slični – odnosno pozvani smo da budemo slični – i Blaženoj Djevici Mariji i svetom Ivanu Krstitelju. Pozvani smo na suradnju s Božjom Riječi, poput Marije koja je Kristu darovala tijelo i rodila nam ga te tako svim ljudima podarila Spasitelja, što je i zadaća Crkve, tj. svih nas. Naša je zadaća, nas kršćana, darovati svijetu Spasitelja. Možda neki Krista ne žele, ili se ponašaju kao da im spasitelj ne treba, ne žele nas slušati, dapače bune se i protestiraju protiv našeg svjedočenja i našeg naviještanja Krista Gospodina, ali naše je da ne odustanemo, da se ne umorimo i da nastavimo naviještati „Evanđelje svakom stvorenju“ (Mk 16,15), kako je to Gospodin Isus zapovjedio svojim apostolima kada ih je slao u svijet prije svoga Uzašašća.

Upravo simpozij o štovanju Bogorodice u našoj Biskupiji dozvao nam je u pamet koliko povijest ovog sisačkog kraja govori i ne šuti, koliko je prisutnost Bogorodice ovdje trajna i značajna. Govori nam o tome ne samo mnoštvo crkava i kapela koje su posvećene Gospi Mariji, osobito dva naša marijanska svetišta – u Gori i Kloštar Ivaniću; govori nam o tome osobito bogata kulturna baština, utkana u prelijepe narodne nošnje ovog kraja, koju su tkale naše vrijedne i pobožne žene, dok su se molile upravo Presvetoj Djevici Bogorodici Mariji; govore nam o tome arheološki, književni, likovni, glazbeni tragovi i ukupna naša vjernička i narodna povijest. Pa kad smo već tolika stoljeća, u toliko teškim prilikama ovdje opstali, zar ćemo u ovo posljednje vrijeme sami sebi presuditi i sami sebe zatrti ponašanjem koje ne njeguje život nego smrt? Ovdje u Sisku obranili smo se od Turaka, i kada je 1593. ban Toma Bakač izvojevao pobjedu nad brojnijim neprijateljem, zahvalio se na tome dragom Bogu i Blaženoj Djevici Mariji, kojoj je  svetištu na Trsatu ostavio srebrni zavjetni kip Presvete Bogorodice. Nije li i mjesto Viktorovac u Sisku, gdje stoji stara crkva Pohoda BDM, prozvano tako po „pobjedi“, što se latinski kaže „victoria“, upravo zahvaljujući Blaženoj Djevici koja sa svog brijega štiti čitav naš Sisak i svu našu Domovinu Hrvatsku? Kada su naši mučenici u Drugom svjetskom ratu ovdje umirali i kada su patili naši ljudi pod komunističkim režimom, ubijani i progonjeni, zatirani i ništeni – poput naše župe Zrin, gdje je nekada stajala i crkva Svete Marije, molili su se upravo Gospi za zagovor i zaštitu, hodočastili su u Gore i u Kloštar Ivanić, odlazili su i redovito u Mariju Bistricu i to im je davalo snage da izdrže i da pripremaju i dočekaju pobjedu nad bezbožnim režimom. I kada smo u Domovinskom oslobodilačkom ratu izdržali agresiju, bili prognanici i doživjeli da su nam srpski osvajači srušili tolike crkve i uništili sela i gradove, praktički polovicu naše sadašnje Biskupije, nije li i to bilo moguće preživjeti i nadvladati upravo utječući se Mariji u zagovor, što su i znakovito pokazivali naši hrvatski branitelji noseći oko vrata Marijinu krunicu i moleći se Presvetoj Djevici, ne samo oni nego i čitava naša Domovina?

I kada sve te znakove Božje dobrote i zaštite promatramo treba nam se duša ispuniti zahvalnošću i optimizmom da se ne uplašimo nikakve prijetnje ni danas, kada nam se događa – kako to neki analitičari dobro kažu – nutarnja agresija, kada nam prijete nove podjele i upropaštavanje onoga što se izvojevalo i platilo vlastitom krvlju. Ne bismo bili dostojni nasljednici onih koji su kao žrtve nasilja bilo Turaka, bilo komunista, bilo srpskih osvajača pali u Sisku i u Hrvatskoj, kada bismo se danas predali nasuprot tolikim osporavanjima i teškoćama u kojima se nalazimo.

Budimo također zahvalni svecima koji nas potiču svojim primjerom i svojim riječima da se otvorimo dolasku Spasitelja. Poslušajmo glas i primjer svetog Ivana Krstitelja, koji nas poziva da budemo svjesni svojih granica, da budemo ponizni, ali i odlučni s njim proročki pozivati sve na obraćenje i budnost jer Krist nam dolazi ususret. Također danas se spominjemo i sv. Nikole biskupa, koji je zaštitnik djece, mornara i putnika. On nam svojom darežljivošću pokazuje put služenja bližnjima pa neka i nas zagovara, osobito našu djecu i mlade da svi doživimo najveći mogući dar koji nam Bog dariva – dolazak Sina Božjega, Isusa. Amen.

 

Twitter