Homilija na đakonskom ređenju Roberta, Ivana i Marijana 31.10.2015. Ispis E-mail
Subota, 31 Listopad 2015 16:38
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na đakonskom ređenju Roberta, Ivana i Marijana

Petrinja, 31. listopada 2015.

/Čitanja: Iz 6,1-2a.3-8; Dj 2,1-7; Lk 10,25-3/

Draga braćo i sestre u vjeri!

Danas se pred našim očima ovdje u crkvi sv. Lovre u Petrinji odvija nesvakidašnji događaj, đakonsko ređenje trojice kandidata: Roberta Jakice, Ivana Petrovića i Marijana Štingla. Za vas, dragi kandidati za đakonat, ovo je velik trenutak, mogli bismo reći i prijelomni. Vi ćete danas po sakramentu svetoga reda prvog stupnja ući u ministerijano svećeništvo i primiti službu đakona, tj. postat ćete „služitelji“ ne samo biskupu, nego i svećenicima i svemu Božjem narodu, Crkvi. Vi postajete posvećeni, ruke koje ću na vas položiti znak su izabranja Božjega i velike milosti koja vam se daje. Budite svjesni tog Božjeg izabranja i milosti, ali i prihvaćanja Crkve u čije ime vas biskup prima u red svojih prvih suradnika u poslanju Crkve.

Posebno bih želio naglasiti neke momente koje nam donosi Gospodin danas u svojoj riječi, te darovi koje je vama podario a kojima ćete služiti zajednici.

Najprije, vi ste sva trojica svjesni da vas je Bog pozvao. To ste napisali u svojoj molbi koju ste mi uputili. Tako je i mladi svećenik Izaija, koji nam u prvom čitanju pripovijeda o iskustvu svojeg susreta s Bogom u hramu. Kada je postao svjestan da je susreo Boga, zavapio je: „Jao meni, propadoh! Čovjek sam nečistih usana, i u narodu nečistih usana prebivam, a vidio sam Kralja, Gospodina nad vojskama.“ Međutim, na to njegovo priznanje grješnosti i nedostatnosti anđeo mu Gospodnji dotiče usne i govori da mu je „krivica skinuta i grijeh oprošten“. I tada mu Gospodin upućuje pitanje: „Koga da pošaljem, tko će nam poći?“ Izaija prostudušno odgovara, nudi se: „Evo me, mene pošalji.“ Želja da se bude Božjim prorokom, da se preuzme poslanje koje Bog daje čovjeku, ispunja i vas, dragi domalo đakoni. Lijepo je kad gledamo vašu mladost i vašu hrabrost. Željeli bismo da budete uvijek tako spremni kao danas, i još više. Da ta vaša spremnost da pođete kamo vas Gospodin šalje iz dana u dan raste. A tu će vašu spremnost procjenjivati oni poglavari koji su vam dani i koji će vam biti dani u životu i u vašoj službi u Crkvi. Crkva preko svojih službenika ispituje i procjenjuje zvanje i daje svoj sud i prihvaća želju kandidata koji posjeduju spremnost služiti Crkvi i u Crkvi.

Možda je Izaija to rekao jer je bio fasciniran, zaslijepljen Božjom ljepotom i potresen njegovom prisutnošću u svojem životu. Možda već sutra, kad nije bilo toga sjaja, kad je nestao taj intenzivni osjećaj, nije bio tako spreman, ali je ustrajao upravo zato jer je živio od tih trenutaka kada je doživio Božju blizinu i njegovo izabranje da ga pošalje u svoje ime govoriti Božjem narodu.

I u vašem životu mogu doći časovi kada ćete preispitivati svoju odluku i današnji dan, ali znajte uvijek, kako god ti časovi bili gorki, da ovaj dan niste izvojevali vi sami svojim trudom i zalaganjem, već da vas je Gospodin postavio svojim đakonima i služiteljima u Crkvi čistom svojom nezasluženom milošću. Gratia gratum data – čisti nezasluženi je to Božji dar.

„Muževi puni vjere i Duha Svetoga“ – čuli smo u izvještaju Djela apostolskih – opis je prvih đakona u Crkvi. Biti ispunjen vjerom u Krista, tj. oslanjati se u svom životu prvenstveno i bitno na njega, te biti ispunjen tj. otvoren Duhu Svetome i njegovim nadahnućima, najvažnije je za vašu buduću službu u našoj Crkvi. Dok su se apostoli posvetili molitvi i propovijedanju, đakone su postavili, položivši na njih ruke, da budu služitelji kod stolova, da se brinu za sirote i udovice.

Sjetimo se u ovoj crkvi sv. Lovre, đakona i mučenika, kako je taj mladić u Rimu bio uzor vjernicima, kako je sabirao gradsku sirotinju i kako je prkosio progonitelju te mu na njegov zahtjev da mu preda crkvenu riznicu doveo rimske siromahe govoreći: „Ovo je blago Crkve.“ Razumijemo li mi te riječi? Jesu li nama danas također siromasi i bijedni, bolesni i napušteni, sami i neutješeni najveća briga i najveće naše blago? Dakako, da to rimski judeks nije razumio pa je to doživio kao uvredu i provokaciju te dao pogubiti sv. Lovru, a on je ležeći na ognju u šali dobacio: pečen sam dovoljno na jednoj strani, sad me okrenite i na drugu stranu!

U Evanđelju Gospodin oslikava u prispodobi o milosrdnom Samarijancu lik đakona, onoga koji služi svojoj braći i sestrama u potrebi. Bili su prije njega u susretu s opljačkanim i izranjenim bijednikom hramski službenici svećenik i levita, ali su jadnika vidjeli i zaobišli. Nisu se htjeli okaljati da ne budu onesposobljeni za službu u hramu. No, pridržavajući se strogo pravila, zaboravili su zašto su ta sva pravila bila dana i da je u središtu hrama i njegova svrha – čovjek koji treba Boga i njegovu ljubav. Kako je mogao doživjeti ranjeni bijednik Božju ljubav ako mu ni jedan čovjek ne previje rane, ne pruži znak pažnje i ako mu nitko ne pomogne? To je upravo naša zadaća, draga braćo i sestre u vjeri! Svi mi kršćani, učenici Isusovi, trebamo prvenstveno misliti kako pomagati onima koji nas trebaju na ovaj ili onaj način. Da bismo to uvijek imali na pameti i da bismo to činili i nikada ne zaboravili, među nama Bog nam podiže one koji će nas na to neprestano podsjećati. To su upravo đakoni koji u Crkvi o tome ne samo da trebaju govoriti i na to poticati, nego prije svega primjerom oni to trebaju svjedočiti – kao svoj životni stil, životni izbor, način postojanja: život za druge.

Dragi ređenici, dopustite da primijetim da vam je Bog već dao mnoge darove koje sigurno i vi želite iskoristiti njemu na slavu i na korist Crkve. Robertu je Bog darovao glazbeni talent, dar kojim već služi Crkvi i kojim može pridonijeti ljepoti bogoslužja i radosti susreta s Bogom. Robert je naime već kao diplomirani glazbenik-orguljaš ušao u bogosloviju. Taj dar, dragi Roberte, i dalje čuvaj i razvijaj, ali ćeš sada to činiti tako da to više neće biti na prvom mjestu, nego će na prvom mjestu biti poslanje Crkve da ideš onamo kamo Te Gospodin šalje, ali i da glazbenim darom služiš ne svojoj slavi, nego slavi Božjoj, dobru bližnjih, zajednici kojoj Te biskup šalje. Također i Ti, dragi Ivane, obdaren si darom znanstvenog istraživanja i okrenutosti kršćanskom Istoku. Ivan je naime već magistar teoloških znanosti, ljubitelj Istoka, nedavno i drugi puta posjetio Svetu Goru u Grčkoj, gdje je i studirao jedan semestar otačku, osobito teologiju sv. Ivana Zlatoustoga. I taj dar Ti, Ivane, čuvaj i razvijaj, ali dakako ne kao svoj prvi cilj, nego kao sredstvo da i njime služiš narodu kojemu Te Crkva po biskupu šalje. A i naš Marijan je darovit mladić, godinama osobito aktivan u Marijinoj legiji upravo u ovoj župnoj zajednici sv. Lovre u Petrinji. Poznate su Tvoje sposobnosti da sudjeluješ u molitvi i radu Legije, da organiziraš pasionsku igru i sam preuzmeš toliko važnu i tešku ulogu uprizoriti samoga Gospodina. Sad se kao đakon trebaš posvetiti službi Crkve, ali i dalje to nastavi činiti, osobito voditi molitvene zajednice i okupljati mlade da uprizoruju i žive Jaslice Gospodinova rođenja i Kristovu muku, smrt i uskrsnuće.

Premda svaki od vas dolazi sa svojim darovima, Gospodin vas danas zove na novi životni put, kao da traži da ostavite sve što ste do sada činili i pođete s Njim i za Njim jer on vam želi dati jedan novi osobit dar, službu u svojoj Crkvi.

Vaše međutim služenje, dragi uskoro đakoni, neće biti da ostanete u ovom prvom stupnju svetoga reda, nego da se u njemu pripremate da na kraju ove pastoralne godine primite sveti red prezbiterata, dioništvo u Kristovu svećeništvu. Mi se danas molimo za vas i izručujemo vas svu trojicu u milosrdne ruke Boga Oca, u prijateljstvo Sina njegova našega Gospodina Isusa Krista i u radost Duha Svetoga da ustrajete i uspijete na tom započetom putu.

Vi ulazite u crkvenu službu, u kler Sisačke Crkve, u vremenima koja su teška i za Crkvu i za naš narod. Dok smo u komunističkom vremenu bili progonjeni kao državni neprijatelji, a u Domovinskom ratu i u stvaranju moderne Hrvatske kao države postali priznati i cijenjeni jer smo bili na strani pravde, zajedno pateći sa svojim narodom, u ove posljednje godine i u naše dane Crkvu se podmuklo – ne više otvoreno, ali sada veoma perfidno i lukavo – optužuje, istiskuje iz javnosti i neprestano ponižava dodjeljujući joj uglavnom sramotna i zadnja mjesta u društvu, u medijima, pa na žalost i u institucijama. Traže se samo skandali i naše nedosljednosti da bi se pokazalo pred licem društva kako Crkva nema što reći niti tražiti u javnom prostoru našega društva koje pod silu naši vlastodršci sekulariziraju odnosno poganiziraju. Premda je to nasilje nad našim većinskim katoličkim narodom, mnoge duše agresivna propaganda uspije zavesti. No, što i kako mi trebamo na to odgovoriti? Dragi uskoro đakoni, braćo svećenici, sestre redovnice, dragi roditelji i rodbino naših ređenika, dragi vjernici, mi se ne trebamo braniti, nego mi trebamo organizirano djelovati šireći dobrotu, okupljajući djecu i mlade, nudeći svima, osobito našim obiteljima Evanđelje i Isusov model života, unoseći Kristove vrijednosti u naše društvo, brinući se osobito za siromašne i potrebite, imajući srca za svakoga osobito onoga koji je sam, bolestan, napušten, očajan… To je najjače oružje koje pobjeđuje svakog zlog neprijatelja Crkve. Zato ste dragocjeni upravo vi, dragi mladi prijatelji, koji svoje živote posvećujete poslanju Crkve, da ne samo riječju svjedočite što Isus naš Učitelj od nas traži, nego svojim ponašanjem i životom to utjelovljujete. Neka vaš primjer požrtvovnosti za Gospodina i braću ljude, neka vaše pomaganje, neka vaša stručnost, vaša dobrota i zauzetost za vjeru i Evanđelje bude najbolja propovijed koju će ne samo slušati nego i gledati svi koje ćete susretati.

S nadom vas izručujem u zagovor sv. Lovre, bl. Alojzija Stepinca i svih svetih, osobito moleći za vas zaštitu Presvete Bogorodice, riječima našega blaženika kardinala Alojzija: Zdravo presveta Djevice i Majko Božja Marijo, moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske! Premda nevrijedni da ti služimo, ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost tvoju izabiremo te danas pred cijelim dvorom nebeskim za gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našeg naroda te čvrsto odlučujemo da ćemo ti drage volje i vjero služiti. Molimo te usrdno da nam svima uz prijestolje Božanskoga Sina isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama. Ti si kraljica i majka milosrđa, pomoćnica kršćana i tješiteljica žalosnih. Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje kako ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivao. Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare, cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja. Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednoć do vječnog života da slavimo ondje Trojedinog Boga uvijeke. Amen.

 

Twitter