Homilija na šestom zavjetom hodočašću u nacionalno svetište Majke Božje Bistričke 22.08.2015. Ispis E-mail
Subota, 22 Kolovoz 2015 18:36
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na šestom zavjetom hodočašću u nacionalno svetište Majke Božje Bistričke

Marija Bistrica, 22. kolovoza 2015.

 

Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici naše Sisačke biskupije!

Došli smo Majci Božjoj Bistričkoj koja je doista „Duša duše hrvatske“. Ovo je nacionalno svetište Blažene Djevice Marije i zato smo mi ovdje, okupljeni kao jedna biskupijska obitelj, iz svih 63 naših župa, da se zahvalimo i preporučimo Blaženoj Djevici, njoj koja je naša vjerna Odvjetnica i Kraljica Hrvata.

Danas Crkva slavi blagdan Marije Kraljice. To je sadržaj koji razmatramo u završnom otajstvu slavne krunice kada molimo: „koji je tebe, Djevice, na nebo okrunio“. Zapravo, kad se pitamo: što je to najljepša kruna koju je dobila Marija u nebu, odgovor je: to smo mi, ako dođemo u njezinu nebesku blizinu, ako i sami budemo dionici njezine proslave i proslave svih svetih. Ona nam u tome želi i može pomoći, ona se raduje našoj vječnoj slavi. Da bismo to postigli, treba nam se, uz njezinu pomoć, na zemlji truditi činiti ono što je ona činila, naime, vršiti volju Božju.

Današnja čitanja nam govore o tome.

Prorok Izaija (Iz 9,1-3.5-6 ) naviješta nam rođenje Djeteta što ima značiti dolazak velikog svjetla na svijet jer njegovo će kraljevstvo biti kraljevstvo pravednosti i mira. To je naš Spasitelj Isus Krist, a rodila nam ga je Djevica Marija. Zato je ona Kraljica, majka Kralja velikoga. Njezino je poslanje potpuno u službi njezinog Sina i njegova djela spasenja.

U odlomku Djela apostolskih (Dj 1,12-14;2,1-4) opisana je središnja uloga Bl. Djevice Marije koju je ona imala u iščekivanju i dolasku Duha Svetoga. Oko nje su se okupljaju apostoli, molili i primili obećanog Branitelja. Tako se Kristovo kraljevstvo objavljuje kao duhovno kraljevstvo, tako ono i započinje svoje ostvarenje u ljudskoj povijesti. U njemu je Kralj – Gospodin Isus, majka Kraljica je – Bl. Djevica Marija, a snaga, pokretač i ostvaritelj je – Duh Sveti. On daje da članovi Božjeg kraljevstva govore jezikom ljubavi, jezikom koji svi razumiju, koji osvaja srca ljudi. On je i Mariju ispunio, i nas želi posve ispuniti da činimo djela Božja.

Gospodin s križa daje svoju majku učeniku Ivanu (Iv 19,25-27). Evanđelista kaže: „I od toga časa uze je učenik k sebi.“ To trebamo i mi učiniti: uzeti Mariju k sebi. Isus ju daje i nama, ona želi biti s nama i poučavati nas i voditi kako da slijedimo Isusa, kako da ostvarujemo njegovo Kraljevstvo na zemlji. I ovdje u Mariji Bistrici mi susrećemo Mariju koja nas vodi Kristu. Zato smo i došli k njoj, da ju to molimo.

Prošle smo pastoralne godine u našoj Sisačkoj biskuiji proglasili Godinom braka i obitelji u službi života. To je geslo bilo nadahnuto održavanjem biskupske sinode u Rimu koja je pripremala i razmatrala temu braka i obitelji. Dapače, u tome je sudjelovala i javnost koja nije katolička, jer su se velika očekivanja, često i nerealna i problematična, u javnosti iskazivala od te sinode. Ona je održana, a najavljena je nova, koja će uslijediti ove godine, koja će biti obvezujuća jer će donijeti i neke odluke. Stoga se i mi molimo za održavanje biskupske sinode o obitelji. Mi smo kao narod proslavili i Drugi nacionalni dan hrvatskih katoličkih obitelji na Trsatu, 19. travnja ove godine. I naša je Biskupija zapaženo sudjelovala. Potrebno je da plodove nastavimo donositi i u vremenu koje slijedi, i za naše obitelji i za našu Crkvu.

Obitelj je doista srce Crkve, u obitelji se stvara život, u obitelji se djeca uče vrijednostima života, u obitelji se odgaja čovjek – od prvih do posljednjih životnih koraka. Obitelj je rasadište vjere, tu se čovjek uči molitvi i susretu s Bogom, tu se od malena uči i susretu s drugim čovjekom. Zato se s druge strane i toliko zlih sila neprestano obara na obitelj, jer ona je škola života. Ako tom školom vlada Bog, čovjeka se odgaja u dobru, no ako zavlada đavao, on nastoji postići da se čovjek odijeli od Boga, da se usvoje životne protuvrijednosti koje će ne samo pojedince nego i ukupno društvo odvesti u propast.

Zato ja želim da i sljedeće pastoralne godine provodimo što intenzivnije pastoral obitelji, da se na svaki način brinemo za naše hrvatske katoličke obitelji. U to ime proglašavam ovu pastoralnu godinu u Sisačkoj biskupiji Godinom očeva i majki u Božjem milosrđu. Prošla je godina na globalnom crkvenom planu bila Godina posvećenog života. Znamo da duhovna zvanja niču iz zdravih i pobožnih obitelji. Stoga i dalje nastavljamo s molitvom za duhovna zvanja, osobito za redovnička duhovna zvanja. U našoj smo sisačkoj katedrali 27. lipnja o.g. slavili svećeničko ređenje kako za dijecezanskog, tako i za još tri redovnička mlada svećenika. Bogu zahvaljujemo na njima i molimo se za njih. Molimo i za sve svećenike, redovnike i redovnice, te molimo zagovor Marije i za nova duhovna zvanja.

Očekujemo i da iz Rima dođu zaključci Biskupske sinode koje ćemo i mi provoditi. U svakom slučaju veoma je važno da se nastavimo moliti i brinuti se za naše obitelji.

A papa Franjo najavio je 8. prosinca ove godine otvoriti Jubilej Božjeg milosrđa. Stoga bismo mi željeli nastaviti moliti se i brinuti se za naše obitelji u ozračju tog jubileja, svjesni da je samo Bog „nježnost sama i milosrđe“ (Jl 2,13b), želeći da i naše obitelji, osobito naši katolički očevi i majke budu izraz te Božje nježnosti i njegova milosrđa u svojim obiteljima, osobito jedni za druge i za svoju djecu.

U tom ćemo smislu ove pastoralne godine po našim župama održavati redovite susrete s majkama i očevima prije svega naših prvopričesnika i krizmanika, ali i svih roditelja naših vjeroučenika koji pohađaju župnu katehezu. To neka budu susreti jednom mjesečno, a neka započnu već u rujnu. Župnicima će biti na prvom Svećeničkom danu dani materijali za te susrete, za što će se pobrinuti naš povjerenik za pastoral braka i obitelji fra Roko.

Želio bih također da se naši očevi i majke okupljaju na susrete u župama na obljetnice vjenčanja, da se organiziraju svete mise zahvalnice za 5., 10., 15., 20. godišnjicu braka za sve naše roditelje koji trebaju Bogu zahvaliti, osobito za dar djece. Posebno je potrebno okupljati mlade parove da se mole i razmišljaju o darivanju novih života djeci koju bi Bog po njima želio dati našoj Crkvi i Domovini koja oskudijeva djecom.

U subotu, 17. listopada u našoj katedrali imat ćemo – kao i prošle godine – Dan obitelji Sisačke biskupije, kojem će prethoditi Tjedan obitelji, u kojem bismo željeli ponuditi više programa za učvršćivanje i ohrabrenje našim katoličkim obiteljima. Po dekanatima bit će i organizirane mise i posebne molitve za naše obitelji. Na osobit način bismo željeli nastaviti s potporom obiteljima „5 plus“, tj. onima koje imaju petero i više djece. Zato smo prošle godine osnovali i Zakladu kardinala Franje Kuharića koja treba pomagati našim obiteljima.

Bog je sišao k nama ljudima i postao jednak nama, upravo u jednoj ljudskoj obitelji, u Svetoj nazaretskoj obitelji. Obitelj ne može biti bilo koja zajednica, kao što je to bio rekao bivši predsjednik pred Svetim ocem koji je prije 4 godine došao na prvi hrvatski nacionalni Dan obitelji. Nije „svaki oblik zajedništva među ljudima“ obitelj. Ne, brak je zajednica muškarca i žene, koje u jedinstvenoj i nerazrješivoj vezi ljubavlju združuje sam Bog, a obitelj je njihova zajednica obogaćena njihovom djecom koju primaju kao Božji dar. Dapače, obitelji pripadaju i djedovi i bake, ujaci i stričevi, tete i ujne… Obitelj je prirodna zajednica života i međusobne ljubavi koja povezuje u jedno sve članove. Ali ne može se reći da su i dva muškarca ili dvije žene – obitelj. Niti su brak niti obitelj. Doduše, referendumom iz 2013. Ustav RH, po volji naših građana, štiti zajednicu muškarca i žene kao brak. Međutim, oni isti koji su se protiv tako definiranog braka borili svim sredstvima – a pri tom mislim u prvom redu na političare i medije – uspjeli su zbog svoje parlamentarne većine, a protiv volje naroda koji se na referendumu izjasnio drukčije, da se i istospolne zajednice izjednačilo s brakom pa se oni registriraju što se naziva čak „vjenčanjem“ i dalo im se praktički da mogu posvojiti djecu, što ih onda izjednačuje s obitelji, a što nikako nisu, jer to nije Božji plan niti priroda braka i obitelji. Takve protuprirodne zajednice nemaju ništa s brakom ni obitelji i djeca koja će imati tu nesreću živjeti u takvim zajednicama neće primiti u svom odgoju ono što imaju pravo primiti i što im istinska obitelj može pružiti. Zato se mi vjernici moramo brinuti za naše obitelji, jer se vlast ne zna i ne želi.

A kako se mi možemo brinuti za naše obitelji?

Prvo, kad mi govorimo o roditeljima, mi moramo uvijek naglašavati da su to majka i otac svoje djece, a ne „roditelj 1“ i „roditelj 2“, kako nam želi nametnuti bezbožni liberalizam tzv. rodne ideologije.

Nadalje, mi ne smijemo dopustiti da se djeca prepuste sami sebi niti takvim eksperimentima da ne znaju tko su im otac i majka, niti da oni sami odlučuju što je za njih dobro, a što nije, nego trebamo jačati ulogu majke i oca i njihovo neotuđivo pravo da budu prvi odgojitelji svojoj djeci.

A najvažnije je, draga braćo i sestre, da vi, naši hrvatski katolički očevi i majke, vi, naše drage katoličke obitelji, znate živjeti i svjedočiti svoju vjeru te svojoj djeci prenosite odgoj koji imate po svim i Božjim i ljudskim zakonima ne samo pravo nego i dužnost.

Majka Marija – koju nikada nisu kršćani zvali, i nikada niti neće: Roditelj 1 niti Roditelj 2 – zna što to znači milosrdna nježna ljubav, što to znači žrtva i prihvaćanje brige za obitelj, a posebno za dijete, ona zna što su to i radosti ali i suze, što je to patnja, progonstvo i životna opasnost, što je to strah za dijete koje progoni bezbožni političar („kralj“), što je to i smrt djeteta, ali i kakva je radost zbog njegova života i uskrsnuća.

Majko Marijo, moli za nas da hodimo našim životnim putovima zajedno s Tvojim Sinom i našim Spasiteljem Isusom Kristom, da u njega vjerujemo, da njega slijedimo i uvijek poput Tebe slušamo Božju volju. Izmoli našim hrvatskim katoličkim obiteljima u Sisačkoj biskupiji i u čitavoj Domovini vjernost Bogu, iskreno prijateljevanje s Tobom i radost zbog pripadanja Katoličkoj Crkvi, našoj Biskupiji i našim župnim zajednicama, pod vodstvom Pape, biskupa i naših župnika.

Molimo Te da naše obitelji nikada ne odustanu od života, da se ne boje djece, da svjedoče svoju međusobnu ljubav i nježnost i brigu za novi naraštaj bez kojega nema budućnosti. Amen.

 
  • AntiquamFidemweb-1.jpg
  • AntiquamFidemweb.jpg

Twitter