Zaključena pastoralna godina djedova i baka Ispis
Ponedjeljak, 26 Srpanj 2021 14:34
Share

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u ponedjeljak, 26. srpnja u crkvi sv. Ane u Osekovu svečano misno slavlje povodom završetka biskupijske pastoralne godine 2020./21. posvećene djedovima i bakama te 1. svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba. U koncelebraciji bili su generalni vikar biskupije mons. Marko Cvitkušić, povjerenik za pastoral braka i obitelji vlč. Branko Koretić, domaći župnik vlč. Dražen Lauc te više svećenika s područja cijele biskupije.

Na početku sve okupljene pozdravio je vlč. Koretić podsjetivši kako je Godina djedova i baka otvorena prošle godine na biskupijskom hodočašću u Mariju Bistricu. On je i zahvalio biskupu na ovoj godini te tome što osluškuje potrebe vjernika u vremenima posebno teškim za ovu slabu i ranjivu skupinu vjernika koja svima oko sebe prenosi iskustvo ljubavi, dobrote i mudrosti.

U homiliji biskup je rekao kako nas Riječ Božja poučava da je Bogu ugodno poštivati starije. „Za pretke Sirah kaže: Ovi bijahu ljudi pobožni, kojih se dobra djela ne zaboravljaju; u potomcima njihovim ostade bogata baština što je oni namriješe. Najvažnija je dakle, bogata baština, pobožnost i dobra djela. Taj primjer naših starijih najveći je dar djeci i novim naraštajima. Tako da mudrac kaže: dovijeka njihova loza ostaje i ne briše se dika njihova. Možda baš zato naš narod izumire jer su se ljudi promijenili, nisu im na prvom mjestu pobožnost i dobra djela. Kada je to stvarnost, njihovo potomstvo ostaje dovijeka. I njima se ne briše dika, to znači slava, zahvalnost novih naraštaja. Slava im i dika budi, kaže se za one kojima se ponosimo, koji su zaslužni za našu sadašnjost i budućnost jer su u prošlosti ostavili trag dobrote! Inače, u drugim slavenskim jezicima riječ dika u verziji djekuji ili djekujem /đekujem znači hvala. Pa i kada djeca nisu pobožna, ona se rado ponose svojim roditeljima koji su bili pobožni. Tako su mnogi govorili i govore za svoje roditelje i djedove i bake. Ipak ih po tome poštuju, premda ih ne nasljeduju. A trebali bi. Jer ono što je nekad bilo dobro, dobro je uvijek. Istina, neke se okolnosti mijenjaju, ali nije dobar argument kad se kaže: pa nismo mi više u srednjem vijeku, mi smo u 21. stoljeću! Kao da bi sama ta činjenica novog vremena bila dovoljna da zaključimo da je to danas bolje nego ono što je bilo jučer. A stvari nisu po tome vrijedne, jesu li nove ili stare, nego jesu li dobre ili loše. Dobrote je pak bilo uvijek, ali i zloće. Hoće li nas dobrota naših starih, koju uviđamo, potaknuti da i na nas novi naraštaji mogu biti ponosni? Ali ne kako to duh današnjega svijeta zastupa, a što je suprotno duhu Kristovu i duhu Crkve. Da ne bude kao što kaže naša stara poslovica, čega se pametan stidi, time se budala ponosi. Danas naime duh ovoga svijeta zastupa da se treba ponositi perverzijama, pa i grijehom. To nije kršćanski stav, to nam nisu prenijeli naši stari, na čiji smo primjer ponosni i koji trebamo slijediti“, rekao je biskup te dodao kako je zapravo najvažnije slijediti Isusa jer oni koji njega slušaju i slijede, oni su blaženi.

Biskupova homilija

Govoreći o poruci pape Franje za Prvi svjetski dan djedova i baka i starijih osoba biskup je rekao kako je on želio ohrabriti djedove, bake i starije osobe da je Gospodin uvijek s njima i da im je Crkva blizu. Naši stariji su nam važni, nisu nepotrebni – kako ih se često prikazuje, a ponekad se i oni sami tako osjećaju. Mlađi im upravo trebaju pomoći da se dožive vrijednima i potrebnima. I mi se s Papom sjećamo kako nas je sve, a osobito starije i bolesne pogodila pandemija /koja/ se pokazala neočekivanom i silovitom olujom, teškom kušnjom na kojoj se našao život sviju, ali posebno nas starijih osoba. Mnogi od nas su se razboljeli i mnogi su umrli ili su svjedočili umiranju svojih suprugâ i svojih dragih; koliki su samo jako dugo bili prisiljeni na samoću i izolaciju. Ali Gospodin nije ravnodušan na naše patnje i samoću. I dalje Papa pripovijeda: „Predaja govori da je i sv. Joakim, Isusov djed, bio udaljen iz svoje zajednice jer nije imao djece; njegov se život – kao i život njegove supruge Ane – smatrao beskorisnim. Ali Gospodin mu je poslao anđela da ga tješi. Dok je, žalostan, tavorio izvan gradskih vrata, ukazao mu se Božji glasnik i rekao mu: “Joakime, Joakime! Gospodin Bog je uslišio tvoju ustrajnu molitvu. Čini se da Giotto, na svojoj glasovitoj fresci, smješta taj prizor u noćne sate, u jednu od mnogih neprospavanih noći ispunjenih sjećanjima, brigama i željama na koje su mnogi od nas navikli. Ali i kad se čini da posvuda vlada tama, kao tijekom ovih mjeseci pandemije, Gospodin nastavlja slati anđele da nas tješe u našoj samoći i da nam ponavljaju: Ja sam s tobom u sve dane. Kaže to tebi, kaže to meni, svima. I to je bît ovog Svjetskog dana – piše Papa - za koji sam htio da se prvi put slavi ove godine, nakon dugotrajne izoliranosti i još uvijek sporog vraćanja uobičajenog društvenog života: neka svakog djeda, svaku baku, svaku stariju osobu – posebno one od nas koji su najusamljeniji – posjeti jedan anđeo“, rekao je još između ostalog biskup te zaključio molitvom za starije osobe.

Na kraju okupljene je pozdravio i župnik Lauc čestitavši župljanima njihov blagdan i svima onima koji slave imendan. On je i zahvalio onima koji su pomogli pripremi ovog slavlja te brojnim hodočasnicima na dolasku. Uz domaće vjernike slavlju su nazočili i brojni hodočasnici te predstavnici županijske i gradske vlasti, a animirali su ga Mješoviti župni zborovi župa Osekovo i Voloder.