Proslava prijelaza u vječnost Sluge Božjeg Ivana Bonifacija Pavletića Ispis
Utorak, 05 Studeni 2019 15:42
Share

Kapelica Sv. Duha na Gojlu u ponedjeljak, 4. studenoga na 122. obljetnicu prijelaza u vječnost Sluge Božjeg brata Ivana Bonifacija Pavletića okupila je  brojne vjernike koji svojim molitvama potiču da Bonifacije, primjerom uzorne vjernosti u služenju Evanđelju,  postane blaženikom. Misno slavlje naslovljeno Sveta Marija – vrata nebeska,  predvodio je i u osobito bliskoj propovijedi lik Bonifacija približio župnik sisačke župe Pohoda BDM Ivan Grbešić, a koji je i sam svojim magistarskim radom obranjenim u Rimu promicatelj djela tog skromnog moslavačkog postolara, koji potvrđuje da je svaki od nas pozvan na svetost.

Vlč. Grbešić u slikovitosti svojih riječi rekao je kako je mali Ivan već dječačkim koracima pod plaštem Marije koja mu je bila zaštitnica, odgojiteljica i tješiteljica  hodao u ovu prelijepu, uz rodnu Zbjegovaču, kapelicu Sv. Duha. No, za snježnih vijavica hodao je i na zornice  u 9 kilometara udaljenu,  Mariji posvećenu,  baroknu crkvu Gospe Snježne u Kutini. Preminuo je kao redovnik Družbe Sinova Bezgrješne  u 33. godini života i, eto, misa i  euharistijsko slavlje njemu posvećeno i nakon prijelaza u vječnost  potvrđuje da Marija otvara vrata nebeska.

Propovjednik je poručio kako strpljivošću kojom je živio Bonifacije svatko  kršćanskim životom treba biti blizak Mariji i uz plamsaj vjere brinuti da se njezina svjetlost ne ugasi. U molitvi koju je brat Bonifacije uputio baš Mariji moli milost prave poslušnosti u služenju braći novacima, svetu revnost, molio je Mariju za sve kršćane, obraćenje grešnika, nevjernike.

U domaćinskoj zahvali za trenutke svečane mise p. Mariano Passerini posebno je spomenuo  kako su  u rimskoj bolnici gdje je Bonifacije služio svi bolesnici htjeli da baš on bude uz njihov krevet. Naglasio je kako nas okuplja i ovdje u svom prvom duhovom svetištu na Gojlu i ohrabruje za život.

Misnom  slavlju na Gojlu Družba Sinova Bezgrješne iz Italije bila je zastupljena s bratom Ruggerom Valentinijem i patrom Francom  Sartorijem.

Tekst i fotografije: Dragutin Pasarić