U Stazi blagoslovljen bijeli križ istine Ispis E-mail
Subota, 11 Studeni 2017 08:23
Share

Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je u petak 10. studenog u mjestu Stazi (župa Sunja) spomen-ploču i bijeli križ istine za mještane stradale tijekom i nakon Drugog svjetskog rata od partizana i četnika. Ukupno pedeset i šest mještana poginulo je i nestalo u Drugom svjetskom ratu, na križnim putovima poratnoga i genocidnog nečovještva i u brojnim odmazdama zločinačkoga jugokomunizma. Počelo je 16. prosinca 1942., kada je čelnik hrvatskoga sokola i DVD-a, općinski načelnik Ivan Jurašinović odveden iz svoga doma u Svinicu, a nastavilo se desecima mučkih zločina od četničko-partizanskih egzekutora. S poštovanjem i molitvama, u trajnom sjećanju zadržat će mještani sjećanje na poginule i nestale domoljube sljedećih prezimena: Alar, Augustinović, Babić, Brnad, Culjaga, Falica, Gracalo, Ivanković, Ivelić, Jergović, Jurašinović, Klarić, Kolić, Kosier, Kršćanović, Krznarić, Lukić, Marković, Medjed, Mihatović, Navijalić, Petrović, Tomić i Vujnović.

Blagoslovu je nazočilo nekoliko stotina mještana te članovi Udruge „Hrvatski domobran“ iz Sunje i Siska, a na početku okupljene su pozdravili predsjednik Povjerenstva za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije Josip Frković i mještanin Mihael Kolić koji je podsjetio na tragičnu sudbinu stradalih.

Nakon blagoslova biskup je u kapeli Sv. Martina predvodio misu zadušnicu za ubijene, a u koncelebraciji bio je domaći župnik vlč. Ivan Faletar.

U homiliji biskup se osvrnuo na pročitano Evanđelje po Ivanu koje progovara o uskrsnuću Isusovog prijatelja Lazara. „Čuli smo kako je Isus došavši do groba svoga prijatelja, zaplakao. Židovi vidjevši to rekli su: 'gle koliko ga je ljubio'. Tu možemo vidjeti kako je Isus osjećao muku i plač pokojnikovih sestara, te je pokazao svoje sućutno lice i ljudsku ljubav kada je plakao na Lazarevom grobu. Prošli tjedan bio sam u upravi Grada Siska, išao sam moliti suglasnost za podizanje spomenika bl. Alojziju Stepincu na Trgu bana Jelačića, pred Velikim Kaptolom. Tada mi je rečeno: 'a zašto vi to pikate te križeve bez ikakvog smisla po biskupiji?' Ja sam se začudio i pitao kako to mogu reći i zar ne postoji neka ljudska i humanistička sućut da za pokojne molimo? A ove bijele križeve istine ne postavljam ja nego Udruga „Hrvatski domobran“ i Povjerenstvo za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije te ujedno na tome zahvaljujem Županiji i županu što su stali iza ovog projekta. Ja se tek kao biskup, svećenik i čovjek dođem pomoliti za našu braću i sestre koji počivaju po tko zna kakvim sve jamama, što je i moja kršćanska dužnost. I upravo u našoj županiji je najviše tih grobišta nakon Drugog svjetskog rata, čak njih 119, u kojima leži preko 45 000 pobijenih. Pa zar se preko toga može samo tako priječi i zar se tome može netko rugati? Ali evo mi živimo u takvom vremenu u kojem se progoni Crkva, kako sam rekao i jučer na misi za pokojnog vlč. Grahovara, ne dopušta se biskupu da pokloni Gradu spomenik bl. Stepinca. Još više od Crkve, progoni se istina i ne samo da u našem javnom životu nedostaje poštovanja prema većinskom narodu nego se i sije laž i na neki način želi se zaštititi ubojice i zločince te njihove zločine staviti pod tepih“, upozorio je biskup.

Na kraju biskup je pozvao okupljene na molitvu za ubijene. „Mi molimo za naše poginule od čijeg je stradanja prošlo već više od 70 godina, nama se čini puno, ali Bogu i u njegovim očima, kako Biblija kaže: tisuću godina je kao jedan dan, jedan dan je kao tisuću godina. Bog doista drukčije gleda nego mi. Mi gledamo na vanjštinu, a Bog gleda u srce u dušu i želi da se dogodi promjena u nama i da mi počnemo gledati njegovim očima svoje bližnje i naš život na ovome svijetu. Moleći zato za našu braću i sestre mi pokazujemo i ljudski i humanistički odnos prema njima jer svaki čovjek ima pravo da i u smrti ima svoje dostojanstvo, svoj grob, ima pravo na pravdu“, zaključio je biskup te na kraju čestitao okupljenima blagdan zaštitnika njihova mjesta sv. Martina.

 

Twitter