Nova pastoralna godina 2017./18. u Sisačkoj biskupiji bit će posvećena blaženom Alojziju Stepincu Ispis E-mail
Subota, 19 Kolovoz 2017 18:44
Share

Osmo zavjetno hodočašće vjernika Sisačke biskupije u hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke održano je u subotu 19. kolovoza, a predvodio ga je sisački biskup Vlado Košić zajedno sa svećenicima te brojnim vjernicima pristiglima iz svih župa Biskupije koji su u potpunosti ispunili bistričko svetište.

Središnji dio hodočašća bilo je svečano misno slavlje, koje je predvodio biskup Košić u zajedništvu s murskosoboškim biskupom Peterom Štumpfom i sedamdesetak svećenika.

Na početku homilije biskup je poručio kako smo se okupili u ovom nacionalnom marijanskom svetištu da bismo s Majkom Marijom slavili Gospodina, da bismo se utekli njoj u zagovor i zatražili njezinu pomoć. „Činimo to kao što su to činili naši stari koji su vjekovima dolazili u Mariju Bistricu, jednako se moleći Majci Božjoj. Preporučujemo njezinom zagovoru i pomoći našu domovinu Hrvatsku, a osobito našu Sisačku biskupiju, sve njezine stanovnike, građane i seljake, naše obitelji, djecu i mlade, naše bolesnike i starce; molimo za sve naše učitelje, profesore i đake, studente i radnike, za liječnike i medicinske sestre, za naše hrvatske vojnike, policajce, za političare, gospodarstvenike, poljoprivrednike; molimo također za uspjeh naših poslova, za urod naših njiva i vinograda, da bude jela i pila, a najviše zdravlja, zadovoljstva, međusobnog razumijevanja, poštovanja i ljubavi“.

U nastavku biskup se osvrnuo na protekle pastoralne godine i teme koje su one nosile, proglasivši kako će nova pastoralna godina 2017./18. u Sisačkoj biskupiji biti posvećena blaženom Alojziju Stepincu. „Naime, 2018. godina je 120-ta obljetnica njegova rođenja, budući da se rodio 8.svibnja 1898., i ujedno 20-ta godišnjica od njegova proglašenja blaženim - svi se sjećamo da se taj velik događaj zbio upravo ovdje, kada ga je s ovog mjesta sada sveti papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim 3. listopada 1998. Tada je za njega Papa rekao da je on cijelom našem narodu 'putokaz i kompas'. Što to znači nama danas“, zapitao se biskup dodavši kako je bl. Alojzije bio je sav uronjen u Boga i svojim je primjerom pokazivao da Bog mora uvijek biti na prvom mjestu. „Zato nije nikada propuštao molitvu i još kao dijete i mladić svetu misu, ne samo svake nedjelje nego i radnim danom. Poznata je njegova ljubav prema Euharistiji i euharistijski kongresi koje je organizirao kao nadbiskup diljem tada velike Zagrebačke nadbiskupije. Tako je npr. 1938. predvodio euharistijski kongres u Petrinji, koji je ostao zabilježen po brojnosti puka koji je sudjelovao što se urezalo u pamćenje i bilo poticaj za ustrajnost u vjeri i osobito u slavlju Euharistije“.

Biskupova homilija

Biskup je podsjetio i kako je bl. Alojzije i pokretač Caritasa, osnovanog u Zagrebu 1933. godine, te je preko njega, ali i osobnim intervencijama, pomagao siromašne te spašavao mnoge progonjene izbjeglice, Židove, Slovence i dr. „Tako je već 1938. Stepinac osnovao Akciju za pripomoć izbjeglicama kojima je pružao financijsku i liječničku pomoć, pomagao pri sređivanju dokumenata i sl., na čemu mu zahvaljuje 46 potpisanih useljenika 1940., a predsjednik američkih Židova Louis Breier mu je zahvalio 1946. što je spašavao Židove nazvavši ga 'istinskim prijateljem Židova'. Već prije rata nadbiskup je u govoru zagrebačkim akademičarima osudio rasizam i pozvao ih je da se ne klanjaju ni naciji ni nacizmu nego Bogu jednome, u kojemu su svi ljudi jednako Božja stvorenja i za koga nema nego samo jedna, ljudska rasa. Tijekom Drugoga svjetskog rata bl. Alojzije otvoreno se protivio uvođenju rasnih zakona i štitio na sve načine progonjene skupine ljudi. Malo je poznato da je u svoj dvor na Kaptolu pozvao zagrebačkoga rabina dr. Freibergera da s obitelji doseli k njemu dok pogibao ne mine, no to je ovaj odbio. Preko Karitasa spasio je i tisuće srpske djece prognane od njemačke vojske s Kozare 1942., a spasio je i mnoge pravoslavne kako vjernike tako i svećenike, kao i zagrebačkog episkopa Dositeja koji je izjavio da se 'ni rođeni brat ne bi toliko zauzeo za njega koliko je to učinio zagrebački nadbiskup, kojemu se jednome ima zahvaliti i da nije srušena pravoslavna crkva u Zagrebu'. U Glini se, znamo, zauzeo za zarobljene pravoslavne žene koje su bile na njegovu intervenciju puštene na slobodu, a protestirao je kod poglavnika zbog ubojstva 260 Srba, što je nazvao “putem u propast jer to ne može našoj državi donijeti Božji blagoslov“. On je osudio i logor u Jasenovcu zbog zatvaranja Židova koji su tu dovođeni samo na temelju nepravednih rasnih zakona.

Pa ipak, od mnogih Židova i pravoslavnih Srba nije zauzvrat primio zahvalnost nego lažne optužbe i prijezir. Zašto? Jedini krimen nadbiskupa Alojzija Stepinca bilo je njegovo zauzimanje za pravo hrvatskoga naroda da ima samostalnu državu, kao što to imaju pravo i svi drugi narodi na svijetu. No, kada se spojila velikosrpska četnička ideologija, po kojoj Hrvati ne smiju imati nikakvu samostalnu državu, i komunistički teror koji je našem narodu preko jugoslavenske države htio nametnuti odnarođenu svijest, to se još i danas odražava u žestokom protivljenju velikosrba i neokomunista našem Blaženiku, čiju svetost žele osporiti i pred samim Papom. No, to nije moguće jer i umrljano blatom zlato ostaje zlato i sja te će, nadamo se upravo sljedeće godine doći na vidjelo istina o našem svetom pastiru koji s pravom treba našem narodu svijetliti kao putokaz i kompas jer je, kako je to lijepo sv. Ivan Pavao II. rekao, 'postao simbol naše mučeničke ali vjerne nacije'. Bl. Alojzije dakle i nas uči da i mi kao vjernici trebamo braniti dostojanstvo i život svakoga čovjeka, bez razlike na vjeru i naciju, te pomagati svima kojima je teško, osobito siromasima i progonjenima“, zaključio je biskup te završio molitvom Majci Božjoj Bistričkoj koju je blaženik u ovom svetištu izrekao 7. srpnja 1935.:

„Majko Božja Bistrička, obećavamo da ćemo Ti ostati vjerni štovatelji, Tebi i Tvojemu sinu Isusu Kristu; vjerni dok budu žuborili potočići naši, šumile rijeke naše, dok se bude pjenilo sinje more naše; vjerni dok se budu zelenile livade naše, dok se budu zlatile njive naše, dok se budu sjenile tamne šume naše, dok bude mirisalo cvijeće domovine naše“.

Na kraju, nakon popričesne molitve, okupljene je pozdravio i biskup Peter Štumpf koji je iznio osobno svjedočanstvo kako je bl. Alojzije Stepinac utjecao na njegov život i biskupski poziv.

Dan ranije, u petak 18. kolovoza, održano je šesto hodočašće mladih Sisačke biskupije na kojem se okupilo više oko 150 mladih od kojih je većina više dana pješačila ili vozila bicikl do Marije Bistrice, krenuvši iz, Petrinje, Siska, Kutine i drugih krajeva. I ove godine mladi su biskupu i okupljenima s bogatim programom predstavili svoj rad u protekloj pastoralnoj godini s osvrtom na Animatorsko ljeto u Malom Lošinju, a kao poseban gost iznenađenja nastupio je Željko Pervan. Ovim programom mladi su zahvalili na radu dosadašnjem povjereniku za pastoral mladih vlč. Mati Malekinušiću i pozdravili novog povjerenika vlč. Ivan Grbešića.

Fotogalerija


 

Twitter