Biskup predvodio proslavu sv. Ilije u Baljevcu

Nedjelja, 23 Srpanj 2017

Put nas vodi u Baljevac. Vreli ljetni dan. Začudo na granici nije gužva kao na D1. Iz centra Bihaća idemo preko Vedrog Polja u Baljevac, mrtvo selo smješteno ispod Plješevice. Asfaltna cesta nekad je povezivala Bihać sa zloglasnim aerodromom Željava. Cesta je sada zapuštena, obrasla i djeluje otužno. Vodi nas u selo koje je mrtvo. Šikara i visoka stabla sakrila su kuće, gospodarske zgrade. Livade i oranice izgubile su se u korovu, šikari i bujnoj vegetaciji koja neumoljivo sakriva ostatke dinamičnog života. Granica je nekoliko stotina metara odavde ali tu nema graničnog prijelaza. Po koji migrant s Bliskjog istoka ovdje ilegalno prijeđe granicu. A selo Baljevac, tobože zbog potreba aerodroma, iseljeno je šesdesetih godina prošlog stoljeća. Ljudi su potražili mjesto pod suncem po širokom svijetu. Ali, ostala je bol za izgubljenim domom. Ona se prenosi i na mlade generacije. Sv. Ilija je dan okupljanja ovih ljudi. Tako su i danas mnogi dohrlili u Baljevac. Molitva i ljubav do boli bori se s šikarom. Na mjestu gdje je nekad bio samo križ izgrađena je kapela sv. Ilije, postavljen mramorni križ i izgrađena jedna mala kuća za potrebe hodočasnika. Danas je voditelj slavlja sisački biskup mons. Vlado Košić. Okupljanje kod nekadašnje škole i u procesiji narod se uputio do kapele. Procesija krozo selo koje je skriveno u prošlosti! Župnik don Dino Rupčić pozdravio je brojne hodočasnike a posebno biskupa Košića koji se rado odazvao u Baljevac. Uz biskupa i župnika tu je fra Petar Žagar, domaći sin,  vlč. Andrija Kekić, slunjski župnik i dekan Pecić. U prvim redovima KUD “Lička Plješivica” u narodnim nošnjama. Ljudi traže hladovinu jer sunce nemilice prži. Biskup Košić ugodnim glasom govori ovom narodu. Riječi mu upijaju listovi stabala i ruševine skrivene ispod šikare.

“Dragi Baljevčani, dragi Zavaljčani na čelu s vašim župnikom don Dinom Rupčićem, dragi fra Petre, poštovani hodočasnici, braćo i sestre! Sve vas od srca pozdravljam i izražavam svoju radost što sam po prvi puta među vama! Vaša i župna i filijalna zajednica je brojem mala, ali je zato živa jer nosi – kako bi to vaš domaći sin svećenik, franjevac Petar Žagar rekao – tragove svetosti. Župa Zavalje posvećena je sv. Franji Asiškom, a ova filijala Baljevac posvećena je sv. Iliji proroku. K tome je na glasu svetosti živio i umro dugogodišnji zavaljski župnik Fran Dominez (+1924.), a nedavno tj. prije 4 i pol godine, 8. veljače 2013. kao mučenik bio je ubijen i župnik na Zavalju don Mile Ivančić. Mogli bismo reći daje i čitava ova župa, kao uostalom i sav naš hrvatski katolički narod, obilježen mučeništvom, trpljenjem, ali i svjedočenjem kršćanske vjere i svetošću. Već u vrijeme turskih osvajanja ovo je područje trpjelo mnoge zločine protiv naših ljudi jer su bili kršćani i željeli ostati vjerni Kristu, a onda posebno na početku Drugog svjetskog rata kada su četnici i partizani pobili samo u ovoj zavaljskoj župi 431 Hrvata, da bi samo ovo mjesto Baljevac doživjelo da komunističke vlasti posve isele njegove stanovnike 1960.godine zbog tobožnje blizine s vojnim aerodromom. Nešto slično dogodilo se i u sisačkoj župi Zrin gdje su partizani pobili 291 civila, spalili selo i preostalo stanovništvo iselili zabranivsi mu da se opet ikada vrati… Takvi su bili totalitarni režimi koji su tlačili naše ljude, a održala ih je samo vjera – u svim tim neprilikama i progonima, oni su se mogli osloniti samo na vjeru. Što bi rekao naš sveti Blaženik kardinal Alojzije Stepinac: „Kad vam uzmu sve, ostat će vam dvije ruke. Vi ih sklopite i tada ćete biti najjači!” Nastavio je : “Mi se trebamo i to gorljivo zalagati da se župa Zavalje stavi na popis neriješenih problema na granici između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Mi vjerujemo da je ovo stanje nepravda koja se mora ispraviti! Nije li mučeništvo našeg hrvatskog katoličkog puka što je ovaj kraj već više od 70 godina izdvojen iz svoje domovine Hrvatske? Ali nije li to i divno svjedočanstvo svetosti što vi ustrajete u svojoj vjeri i što ste ostali ovdje, premda proživljavate neprestane poteškoće i često se, kao sveti Ilija o kojemu smo slušali u prvom čitanju, osjećate i na kraju snaga i željni da vaša muka i patnja završi, pa bilo to i smrću i konačnim odlaskom? Ipak, Bog govori kako njegovi – iako trpe – nisu sami ni zaboravljeni.” – iz propovijedi biskupa Košića.


više

Biskup predvodio sprovod gđe Ankice Boltužić

Subota, 22 Srpanj 2017

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u petak 21. srpnja na mjesnom groblju sprovodne obrede te u kapeli Sedam žalosti Majke Božje u Taborištu i misu zadušnicu za gđu Ankicu Boltužić. Gđa Boltožić umrla je u 93 godini života, a bila je biskupova domaćica prije Domovinskog rata u Hrastovici te tijekom rata u Mošćenici. U koncelebraciji bio je župnik iz Hrvatskog Čuntića fra Petar Žagar.

Izrazivši svoju iskrenu sućut obitelji pokojnika biskup je u prigodnoj homiliji istaknuo kako je gđa Ankica bila vrijedna, marljiva, pouzdana i diskretna osoba koja je razumjela svećenika i njegove poslove. „Sjećam se dok smo bili u Hrastovici, kada bi zimi došli mladenci, a nije se grijala cijela kuća jer nije bilo mogućnosti već samo kuhinja, teta Ankica bi izišla iz kuhinje da bi ja mogao razgovarati s mladencima i pripremiti ih za vjenčanje. Kada nas je rat protjerao, ona je dugo vjerovala da neće trebati ići iz Petrinje, ali na kraju su nas ipak potjerali i ja sam je tada uzeo u svoju rodnu kuću gdje je živjela s mojim roditeljima godinu dana. Nakon toga ona se vratila u Sisak, prvo u župu sv. Kvirina, a zatim u župu Pohoda BDM. Ja sam dobio 1992. župu Petrinju te sam sa župljanima obnavljao srušenu kapelu sv. Jakova u Mošćenici i podigao pokraj nje drvenu montažnu kuću u kojoj sam stanovao tri ratne godine. Pozvao sam tetu Ankicu hoće li doći k meni i ona je rado došla premda je to bilo na prvoj ratnoj crti.  Tako je i bila sa mnom, tamo na prvoj crti sljedeće tri godine“, prisjetio se biskup istaknuvši kako osjeća da je ona bila dio njegove obitelji.


Misa za članove Marijanskog zavjeta za Domovinu

Ponedjeljak, 17 Srpanj 2017

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u nedjelju 16. srpnja u svetištu Majke naših stradanja u Gori, misno slavlje za članove Marijanskog zavjeta za Domovinu koji hodaju priključnom rutom zavjetnog hodočašća, a koja prolazi tri biskupije Požešku, Sisačku i Gospićko-senjsku, a na Udbini će se za nekoliko danas spojiti s glavnom rutom. Od 12. do 18. srpnja kada se nalaze na području Sisačke biskupije hodočasnici će proći rutom od Kutine, Popovače, Kloštar Ivanića, Ivanić-Grada, Martinske Vesi, Siska, Petrinje, Gore, Gline do Topuskog.

U koncelebraciji bio je domaći župnik preč. Paško Glasnović, a tom prigodom biskup je krstio maloga Franju, šesto dijete u obitelji Marka i Božene Čović te blagoslovio novopostavljene kipove Marije i Isusa, rad akad. kipara Tomislava Kršnjavog.

Na početku homilije biskup je progovorio o trostrukom današnjem slavlju, posebno pozdravivši članove Marijanskog zavjeta za Domovinu, autora kipova Tomislava i njegovu suprug Lindu Kršnjavi te članove obitelji Čović. Govoreći o pročitanim čitanjima biskup je rekao kako ona govore da vjera ima odgovor na Božju Riječ, a koju Bog kao sijač velikodušno dijeli svima. „Međutim svi ne odgovaraju svojom vjerom Bogu na njegovu darovanu Riječ. Gospodin Isus u današnjoj prispodobi govori o četiri vrste primatelja Riječi: jedni su poput puta, drugi su poput njive na kamenitom tlu, treći su poput njive koja je zarasla u korov i trnje, a tek četvrti su plodno tlo koje opet različito rađa – naime 100, 60 i 30 posto uroda. Da bi ljudsko srce moglo odgovoriti Bogu svojim povjerenjem i prijateljstvom, treba biti 'dobro i plemenito'. Naime, put je tvrd, kamenito tlo nema dovoljno vode – Isus kaže da su to oni koji s radošću prime Riječ ali nemaju korijena tj. dubine pa kad dođu progoni otpadnu, korov su različite brige zemaljske, bogatstvo i naslade, a tek je 'dobro i plemenito srce' sposobno primiti Božju Riječ i donijeti plod kršćanskog života. Zanimljivo, Isus ne traži da svi donesu stostruki plod, dovoljno je da donesu plod, pa bio to i šezdesetostruk ili samo tridesetostruk.  Kad se dijete krsti, tada se – mogli bismo reći – sije sjeme Božje Riječi u njegovo srce. Dakako, još se ne mogu vidjeti plodovi, kršćanski život tek treba uslijediti, ali Gospodin je dao svoju milost, postavio je preduvjete da se to može ostvariti. Od roditelja se pak traži da oni svojim odgojem, svojom ljubavlju, a nadasve svojim primjerom pomognu svojem djetetu da ono uzraste ne samo fizički nego i duhovno, tj. da otkrije Krista Gospodina i pođe za njim, da donosi plodove vjere koju je primilo na krštenju. I svi smo mi, braćo i sestre, pozvani upravo to: donositi plodove vjere, da se naš život može 'po plodovima prepoznati', kako je to rekao Gospodin, a to su plodovi Duha Svetoga: ljubav, radost, mir, strpljivost, uslužnost, dobrota, blagost, uzdržljivost, velikodušnost“, poručio je biskup dodavši kako je to sve u svom životu ostvarila Blažena Djevica Marija.


Biskup Košić predvodio sprovod bake biskupa Huzjaka

Nedjelja, 16 Srpanj 2017

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u petak 14. srpnja u Jalžabetu sprovod bake biskupa Vjekoslava Huzjake, pok. Vjekoslave Sović. Baka Slavica, kako su je zvali, imala je 98 godina. Bila je mama biskupove majke Štefanije r. Sović koja se udala za biskupova oca Matiju Huzjaka. Baka je uzorno kršćanski živjela, svaki dan bila na misi, a kad to više nije mogla primala je svaki dan sv. Pričest. Biskup Vjekoslav je posebno volio svoju baku pa ju je uzeo k sebi u Bjelovar gdje je bila od 2010., a potom posljednje tri godine u staračkom domu u Vrbovcu gdje je i preminula 13. srpnja 2017. Sprovod je vodio biskup sisački Vlado Košić zajedno s dvadesetak svećenika iz Varaždinske i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Od pokojnice se na groblju oprostio jalžabetski župnik Josip Vidović, a govorili su i Josip Stipančević, ekonom Bjelovarsko-križevačke biskupije i ravnatelj doma u Vrbovcu te biskup Košić, koji je pokojnici posebno zahvalio što se svaki dan molila za svoga unuka biskupa Vjekoslava ali i za sve biskupe i svećenike, dok je mons. Antun Perčić, generalni vikar Varaždinske biskupije pročitao pismo sućuti biskupa Josipa Mrzljaka. Poslije sprovoda u župnoj crkvi sv. Elizabete održana je misa zadušnica koju je predvodio i na njoj propovijedao biskup Huzjak, koji se na kraju mise svima zahvalio. I na sprovodu i na misi pjevao je župni zbor.


Obiteljima u Dumačama podijeljeni poklon bonovi za namještaj

Srijeda, 12 Srpanj 2017

Sisački biskup Vlado Košić i vodstvo biskupijskog Caritsa predsjednik mons. Franjo Ćuk, potpredsjednik vlč. Božo Pinjuh i ravnateljica Kristina Radić uručili su u srijedu 12. srpnja Hrvatima prognanima s Kosova, u naselju Dumače, poklon bonove za kupnju namještaja. Ova donacija vrijedna više od 172 000 kuna rezultat je donatorskog ručka održanog u organizaciji Sisačke biskupije kako bi se pomoglo stanovnicima ovog naselja izgrađenog u sklopu nacionalnog programa stambenog zbrinjavanja. Dodjelom obiteljskih kuća u državnom vlasništvu, ukupno je stambeno zbrinuta 41 obitelj sa 196 članova obitelji Hrvata koji su uslijed ratnih događaja protjerani sa svojih ognjišta na Kosovu, ali kuće koje su dobili bile su u potpunosti prazne i neuređene, a iz postojećeg smještaja u Maloj Gorici morali su se iseliti do kraja svibnja o.g.

Potrebnim obiteljima darovani su poklon bonovi za namještaj vrijednosti od 2 do 7 tisuća kuna kojima će sami moći izabrati najpotrebnije za svoj dom, a u akciju se uključila i tvrtka PRIMA Commerce koja će pokloniti dodatnu vrijednost od 10 % svakog bona.

U svom obraćanju biskup Košić je podsjetio na težak put koji su prošli ovi ljudi te još jednom upozorio kako kuće još uvijek nisu vlasništvo ovih obitelji već su im dane u najam, ali i kako je ministar državne imovine Goran Marić obećao da će i ova nepravda biti u uskoro ispravljena. Biskup je zahvalio svim donatorima koji su pomogli istaknuvši kako akcija pomoći Dumačama traje i dalje, te kako je njegova želja da do Božića sve obitelji imaju osnovne uvijete za život.

Ravnateljica Kristina Radić istaknula je kako je Caritas biskupije već pomogao pri uređenju dijela kuća darovavši potreban građevinski materijal, ali i rabljeni namještaj koji je prikupljen ciljano za Dumače.

Radić je rekla i kako uskoro stižu novi problemi za ove ljude, a to je zima, jer samo mali dio obitelji ima potrebne peći za grijanje i osigurana drva, te je pozvala sve koji su u mogućnosti da pomognu u rješavanju ovog važnog problema.

Nakon podjele biskup je u pratnji domaćeg župnika i vodstva Caritas obišao novo naselje i upoznao se s problemima s kojima se susreću njegovi stanovnici.


Najave

Zvona sv. Lovre

Nedjelja, 25 Lipanj 2017

Zaručnička priprava za 2017. godinu

Ponedjeljak, 04 Rujan 2017

Hodočašće u Fatimu

Srijeda, 20 Rujan 2017

Facebook

Twitter

Aktualnosti

Biskup predvodio proslavu sv. Ilije u Baljevcu

Nedjelja, 23 Srpanj 2017
Put nas vodi u Baljevac. Vreli ljetni dan. Začudo na granici nije gužva kao na D1. Iz centra Bihaća idemo preko Vedrog Polja u Baljevac, mrtvo selo smješteno ispod Plješevice. Asfaltna cesta nekad je povezivala Bihać sa zloglasnim aerodromom Željava. Cesta je sada zapuštena, obrasla i djeluje otužno. Vodi nas u selo koje je mrtvo. Šikara i visoka stabla sakrila su kuće, gospodarske zgrade. Livade i oranice izgubile su se u korovu, šikari i bujnoj vegetaciji koja neumoljivo sakriva ostatke dinamičnog života. Granica je nekoliko stotina metara odavde ali tu nema graničnog prijelaza. Po koji migrant s Bliskjog istoka ovdje ilegalno prijeđe granicu. A selo Baljevac, tobože zbog potreba aerodroma, iseljeno je šesdesetih godina prošlog stoljeća. Ljudi su potražili mjesto pod suncem po širokom svijetu. Ali, ostala je bol za izgubljenim domom. Ona se prenosi i na mlade generacije. Sv. Ilija je dan okupljanja ovih ljudi. Tako su i danas mnogi dohrlili u Baljevac. Molitva i ljubav do boli bori se s šikarom. Na mjestu gdje je nekad bio samo križ izgrađena je kapela sv. Ilije, postavljen mramorni križ i izgrađena jedna mala kuća za potrebe hodočasnika. Danas je voditelj slavlja sisački biskup mons. Vlado Košić. Okupljanje kod nekadašnje škole i u procesiji narod se uputio do kapele. Procesija krozo selo koje je skriveno u prošlosti! Župnik don Dino Rupčić pozdravio je brojne hodočasnike a posebno biskupa Košića koji se rado odazvao u Baljevac. Uz biskupa i župnika tu je fra Petar Žagar, domaći sin,  vlč. Andrija Kekić, slunjski župnik i dekan Pecić. U prvim redovima KUD “Lička Plješivica” u narodnim nošnjama. Ljudi traže hladovinu jer sunce nemilice prži. Biskup Košić ugodnim glasom govori ovom narodu. Riječi mu upijaju listovi stabala i ruševine skrivene ispod šikare. “Dragi Baljevčani, dragi Zavaljčani na čelu s vašim župnikom don Dinom Rupčićem, dragi fra Petre, poštovani hodočasnici, braćo i sestre! Sve vas od srca pozdravljam i izražavam svoju radost što sam po prvi puta među vama! Vaša i župna i filijalna zajednica je brojem mala, ali je zato živa jer nosi – kako bi to vaš domaći sin svećenik, franjevac Petar Žagar rekao – tragove svetosti. Župa Zavalje posvećena je sv. Franji Asiškom, a ova filijala Baljevac posvećena je sv. Iliji proroku. K tome je na glasu svetosti živio i umro dugogodišnji zavaljski župnik Fran Dominez (+1924.), a nedavno tj. prije 4 i pol godine, 8. veljače 2013. kao mučenik bio je ubijen i župnik na Zavalju don Mile Ivančić. Mogli bismo reći daje i čitava ova župa, kao uostalom i sav naš hrvatski katolički narod, obilježen mučeništvom, trpljenjem, ali i svjedočenjem kršćanske vjere i svetošću. Već u vrijeme turskih osvajanja ovo je područje trpjelo mnoge zločine protiv naših ljudi jer su bili kršćani i željeli ostati vjerni Kristu, a onda posebno na početku Drugog svjetskog rata kada su četnici i partizani pobili samo u ovoj zavaljskoj župi 431 Hrvata, da bi samo ovo mjesto Baljevac doživjelo da komunističke vlasti posve isele njegove stanovnike 1960.godine zbog tobožnje blizine s vojnim aerodromom. Nešto slično dogodilo se i u sisačkoj župi Zrin gdje su partizani pobili 291 civila, spalili selo i preostalo stanovništvo iselili zabranivsi mu da se opet ikada vrati… Takvi su bili totalitarni režimi koji su tlačili naše ljude, a održala ih je samo vjera – u svim tim neprilikama i progonima, oni su se mogli osloniti samo na vjeru. Što bi rekao naš sveti Blaženik kardinal Alojzije Stepinac: „Kad vam uzmu sve, ostat će vam dvije ruke. Vi ih sklopite i tada ćete biti najjači!” Nastavio je : “Mi se trebamo i to gorljivo zalagati da se župa Zavalje stavi na popis neriješenih problema na granici između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Mi vjerujemo da je ovo stanje nepravda koja se mora ispraviti! Nije li mučeništvo našeg hrvatskog katoličkog puka što je ovaj kraj već više od 70 godina izdvojen iz svoje domovine Hrvatske? Ali nije li to i divno svjedočanstvo svetosti što vi ustrajete u svojoj vjeri i što ste ostali ovdje, premda proživljavate neprestane poteškoće i često se, kao sveti Ilija o kojemu smo slušali u prvom čitanju, osjećate i na kraju snaga i željni da vaša muka i patnja završi, pa bilo to i smrću i konačnim odlaskom? Ipak, Bog govori kako njegovi – iako trpe – nisu sami ni zaboravljeni.” – iz propovijedi biskupa Košića.

Biskup predvodio sprovod gđe Ankice Boltužić

Subota, 22 Srpanj 2017
Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u petak 21. srpnja na mjesnom groblju sprovodne obrede te u kapeli Sedam žalosti Majke Božje u Taborištu i misu zadušnicu za gđu Ankicu Boltužić. Gđa Boltožić umrla je u 93 godini života, a bila je biskupova domaćica prije Domovinskog rata u Hrastovici te tijekom rata u Mošćenici. U koncelebraciji bio je župnik iz Hrvatskog Čuntića fra Petar Žagar.Izrazivši svoju iskrenu sućut obitelji pokojnika biskup je u prigodnoj homiliji istaknuo kako je gđa Ankica bila vrijedna, marljiva, pouzdana i diskretna osoba koja je razumjela svećenika i njegove poslove. „Sjećam se dok smo bili u Hrastovici, kada bi zimi došli mladenci, a nije se grijala cijela kuća jer nije bilo mogućnosti već samo kuhinja, teta Ankica bi izišla iz kuhinje da bi ja mogao razgovarati s mladencima i pripremiti ih za vjenčanje. Kada nas je rat protjerao, ona je dugo vjerovala da neće trebati ići iz Petrinje, ali na kraju su nas ipak potjerali i ja sam je tada uzeo u svoju rodnu kuću gdje je živjela s mojim roditeljima godinu dana. Nakon toga ona se vratila u Sisak, prvo u župu sv. Kvirina, a zatim u župu Pohoda BDM. Ja sam dobio 1992. župu Petrinju te sam sa župljanima obnavljao srušenu kapelu sv. Jakova u Mošćenici i podigao pokraj nje drvenu montažnu kuću u kojoj sam stanovao tri ratne godine. Pozvao sam tetu Ankicu hoće li doći k meni i ona je rado došla premda je to bilo na prvoj ratnoj crti.  Tako je i bila sa mnom, tamo na prvoj crti sljedeće tri godine“, prisjetio se biskup istaknuvši kako osjeća da je ona bila dio njegove obitelji.

Misa za članove Marijanskog zavjeta za Domovinu

Ponedjeljak, 17 Srpanj 2017
Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u nedjelju 16. srpnja u svetištu Majke naših stradanja u Gori, misno slavlje za članove Marijanskog zavjeta za Domovinu koji hodaju priključnom rutom zavjetnog hodočašća, a koja prolazi tri biskupije Požešku, Sisačku i Gospićko-senjsku, a na Udbini će se za nekoliko danas spojiti s glavnom rutom. Od 12. do 18. srpnja kada se nalaze na području Sisačke biskupije hodočasnici će proći rutom od Kutine, Popovače, Kloštar Ivanića, Ivanić-Grada, Martinske Vesi, Siska, Petrinje, Gore, Gline do Topuskog.U koncelebraciji bio je domaći župnik preč. Paško Glasnović, a tom prigodom biskup je krstio maloga Franju, šesto dijete u obitelji Marka i Božene Čović te blagoslovio novopostavljene kipove Marije i Isusa, rad akad. kipara Tomislava Kršnjavog.Na početku homilije biskup je progovorio o trostrukom današnjem slavlju, posebno pozdravivši članove Marijanskog zavjeta za Domovinu, autora kipova Tomislava i njegovu suprug Lindu Kršnjavi te članove obitelji Čović. Govoreći o pročitanim čitanjima biskup je rekao kako ona govore da vjera ima odgovor na Božju Riječ, a koju Bog kao sijač velikodušno dijeli svima. „Međutim svi ne odgovaraju svojom vjerom Bogu na njegovu darovanu Riječ. Gospodin Isus u današnjoj prispodobi govori o četiri vrste primatelja Riječi: jedni su poput puta, drugi su poput njive na kamenitom tlu, treći su poput njive koja je zarasla u korov i trnje, a tek četvrti su plodno tlo koje opet različito rađa – naime 100, 60 i 30 posto uroda. Da bi ljudsko srce moglo odgovoriti Bogu svojim povjerenjem i prijateljstvom, treba biti 'dobro i plemenito'. Naime, put je tvrd, kamenito tlo nema dovoljno vode – Isus kaže da su to oni koji s radošću prime Riječ ali nemaju korijena tj. dubine pa kad dođu progoni otpadnu, korov su različite brige zemaljske, bogatstvo i naslade, a tek je 'dobro i plemenito srce' sposobno primiti Božju Riječ i donijeti plod kršćanskog života. Zanimljivo, Isus ne traži da svi donesu stostruki plod, dovoljno je da donesu plod, pa bio to i šezdesetostruk ili samo tridesetostruk.  Kad se dijete krsti, tada se – mogli bismo reći – sije sjeme Božje Riječi u njegovo srce. Dakako, još se ne mogu vidjeti plodovi, kršćanski život tek treba uslijediti, ali Gospodin je dao svoju milost, postavio je preduvjete da se to može ostvariti. Od roditelja se pak traži da oni svojim odgojem, svojom ljubavlju, a nadasve svojim primjerom pomognu svojem djetetu da ono uzraste ne samo fizički nego i duhovno, tj. da otkrije Krista Gospodina i pođe za njim, da donosi plodove vjere koju je primilo na krštenju. I svi smo mi, braćo i sestre, pozvani upravo to: donositi plodove vjere, da se naš život može 'po plodovima prepoznati', kako je to rekao Gospodin, a to su plodovi Duha Svetoga: ljubav, radost, mir, strpljivost, uslužnost, dobrota, blagost, uzdržljivost, velikodušnost“, poručio je biskup dodavši kako je to sve u svom životu ostvarila Blažena Djevica Marija.

Biskup Košić predvodio sprovod bake biskupa Huzjaka

Nedjelja, 16 Srpanj 2017
Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u petak 14. srpnja u Jalžabetu sprovod bake biskupa Vjekoslava Huzjake, pok. Vjekoslave Sović. Baka Slavica, kako su je zvali, imala je 98 godina. Bila je mama biskupove majke Štefanije r. Sović koja se udala za biskupova oca Matiju Huzjaka. Baka je uzorno kršćanski živjela, svaki dan bila na misi, a kad to više nije mogla primala je svaki dan sv. Pričest. Biskup Vjekoslav je posebno volio svoju baku pa ju je uzeo k sebi u Bjelovar gdje je bila od 2010., a potom posljednje tri godine u staračkom domu u Vrbovcu gdje je i preminula 13. srpnja 2017. Sprovod je vodio biskup sisački Vlado Košić zajedno s dvadesetak svećenika iz Varaždinske i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Od pokojnice se na groblju oprostio jalžabetski župnik Josip Vidović, a govorili su i Josip Stipančević, ekonom Bjelovarsko-križevačke biskupije i ravnatelj doma u Vrbovcu te biskup Košić, koji je pokojnici posebno zahvalio što se svaki dan molila za svoga unuka biskupa Vjekoslava ali i za sve biskupe i svećenike, dok je mons. Antun Perčić, generalni vikar Varaždinske biskupije pročitao pismo sućuti biskupa Josipa Mrzljaka. Poslije sprovoda u župnoj crkvi sv. Elizabete održana je misa zadušnica koju je predvodio i na njoj propovijedao biskup Huzjak, koji se na kraju mise svima zahvalio. I na sprovodu i na misi pjevao je župni zbor.

Obiteljima u Dumačama podijeljeni poklon bonovi za namještaj

Srijeda, 12 Srpanj 2017
Sisački biskup Vlado Košić i vodstvo biskupijskog Caritsa predsjednik mons. Franjo Ćuk, potpredsjednik vlč. Božo Pinjuh i ravnateljica Kristina Radić uručili su u srijedu 12. srpnja Hrvatima prognanima s Kosova, u naselju Dumače, poklon bonove za kupnju namještaja. Ova donacija vrijedna više od 172 000 kuna rezultat je donatorskog ručka održanog u organizaciji Sisačke biskupije kako bi se pomoglo stanovnicima ovog naselja izgrađenog u sklopu nacionalnog programa stambenog zbrinjavanja. Dodjelom obiteljskih kuća u državnom vlasništvu, ukupno je stambeno zbrinuta 41 obitelj sa 196 članova obitelji Hrvata koji su uslijed ratnih događaja protjerani sa svojih ognjišta na Kosovu, ali kuće koje su dobili bile su u potpunosti prazne i neuređene, a iz postojećeg smještaja u Maloj Gorici morali su se iseliti do kraja svibnja o.g.Potrebnim obiteljima darovani su poklon bonovi za namještaj vrijednosti od 2 do 7 tisuća kuna kojima će sami moći izabrati najpotrebnije za svoj dom, a u akciju se uključila i tvrtka PRIMA Commerce koja će pokloniti dodatnu vrijednost od 10 % svakog bona.U svom obraćanju biskup Košić je podsjetio na težak put koji su prošli ovi ljudi te još jednom upozorio kako kuće još uvijek nisu vlasništvo ovih obitelji već su im dane u najam, ali i kako je ministar državne imovine Goran Marić obećao da će i ova nepravda biti u uskoro ispravljena. Biskup je zahvalio svim donatorima koji su pomogli istaknuvši kako akcija pomoći Dumačama traje i dalje, te kako je njegova želja da do Božića sve obitelji imaju osnovne uvijete za život.Ravnateljica Kristina Radić istaknula je kako je Caritas biskupije već pomogao pri uređenju dijela kuća darovavši potreban građevinski materijal, ali i rabljeni namještaj koji je prikupljen ciljano za Dumače.Radić je rekla i kako uskoro stižu novi problemi za ove ljude, a to je zima, jer samo mali dio obitelji ima potrebne peći za grijanje i osigurana drva, te je pozvala sve koji su u mogućnosti da pomognu u rješavanju ovog važnog problema.Nakon podjele biskup je u pratnji domaćeg župnika i vodstva Caritas obišao novo naselje i upoznao se s problemima s kojima se susreću njegovi stanovnici.