Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u petak 21. srpnja na mjesnom groblju sprovodne obrede te u kapeli Sedam žalosti Majke Božje u Taborištu i misu zadušnicu za gđu Ankicu Boltužić. Gđa Boltožić umrla je u 93 godini života, a bila je biskupova domaćica prije Domovinskog rata u Hrastovici te tijekom rata u Mošćenici. U koncelebraciji bio je župnik iz Hrvatskog Čuntića fra Petar Žagar.

Izrazivši svoju iskrenu sućut obitelji pokojnika biskup je u prigodnoj homiliji istaknuo kako je gđa Ankica bila vrijedna, marljiva, pouzdana i diskretna osoba koja je razumjela svećenika i njegove poslove. „Sjećam se dok smo bili u Hrastovici, kada bi zimi došli mladenci, a nije se grijala cijela kuća jer nije bilo mogućnosti već samo kuhinja, teta Ankica bi izišla iz kuhinje da bi ja mogao razgovarati s mladencima i pripremiti ih za vjenčanje. Kada nas je rat protjerao, ona je dugo vjerovala da neće trebati ići iz Petrinje, ali na kraju su nas ipak potjerali i ja sam je tada uzeo u svoju rodnu kuću gdje je živjela s mojim roditeljima godinu dana. Nakon toga ona se vratila u Sisak, prvo u župu sv. Kvirina, a zatim u župu Pohoda BDM. Ja sam dobio 1992. župu Petrinju te sam sa župljanima obnavljao srušenu kapelu sv. Jakova u Mošćenici i podigao pokraj nje drvenu montažnu kuću u kojoj sam stanovao tri ratne godine. Pozvao sam tetu Ankicu hoće li doći k meni i ona je rado došla premda je to bilo na prvoj ratnoj crti.  Tako je i bila sa mnom, tamo na prvoj crti sljedeće tri godine“, prisjetio se biskup istaknuvši kako osjeća da je ona bila dio njegove obitelji.

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u nedjelju 16. srpnja u svetištu Majke naših stradanja u Gori, misno slavlje za članove Marijanskog zavjeta za Domovinu koji hodaju priključnom rutom zavjetnog hodočašća, a koja prolazi tri biskupije Požešku, Sisačku i Gospićko-senjsku, a na Udbini će se za nekoliko danas spojiti s glavnom rutom. Od 12. do 18. srpnja kada se nalaze na području Sisačke biskupije hodočasnici će proći rutom od Kutine, Popovače, Kloštar Ivanića, Ivanić-Grada, Martinske Vesi, Siska, Petrinje, Gore, Gline do Topuskog.

U koncelebraciji bio je domaći župnik preč. Paško Glasnović, a tom prigodom biskup je krstio maloga Franju, šesto dijete u obitelji Marka i Božene Čović te blagoslovio novopostavljene kipove Marije i Isusa, rad akad. kipara Tomislava Kršnjavog.

Na početku homilije biskup je progovorio o trostrukom današnjem slavlju, posebno pozdravivši članove Marijanskog zavjeta za Domovinu, autora kipova Tomislava i njegovu suprug Lindu Kršnjavi te članove obitelji Čović. Govoreći o pročitanim čitanjima biskup je rekao kako ona govore da vjera ima odgovor na Božju Riječ, a koju Bog kao sijač velikodušno dijeli svima. „Međutim svi ne odgovaraju svojom vjerom Bogu na njegovu darovanu Riječ. Gospodin Isus u današnjoj prispodobi govori o četiri vrste primatelja Riječi: jedni su poput puta, drugi su poput njive na kamenitom tlu, treći su poput njive koja je zarasla u korov i trnje, a tek četvrti su plodno tlo koje opet različito rađa – naime 100, 60 i 30 posto uroda. Da bi ljudsko srce moglo odgovoriti Bogu svojim povjerenjem i prijateljstvom, treba biti 'dobro i plemenito'. Naime, put je tvrd, kamenito tlo nema dovoljno vode – Isus kaže da su to oni koji s radošću prime Riječ ali nemaju korijena tj. dubine pa kad dođu progoni otpadnu, korov su različite brige zemaljske, bogatstvo i naslade, a tek je 'dobro i plemenito srce' sposobno primiti Božju Riječ i donijeti plod kršćanskog života. Zanimljivo, Isus ne traži da svi donesu stostruki plod, dovoljno je da donesu plod, pa bio to i šezdesetostruk ili samo tridesetostruk.  Kad se dijete krsti, tada se – mogli bismo reći – sije sjeme Božje Riječi u njegovo srce. Dakako, još se ne mogu vidjeti plodovi, kršćanski život tek treba uslijediti, ali Gospodin je dao svoju milost, postavio je preduvjete da se to može ostvariti. Od roditelja se pak traži da oni svojim odgojem, svojom ljubavlju, a nadasve svojim primjerom pomognu svojem djetetu da ono uzraste ne samo fizički nego i duhovno, tj. da otkrije Krista Gospodina i pođe za njim, da donosi plodove vjere koju je primilo na krštenju. I svi smo mi, braćo i sestre, pozvani upravo to: donositi plodove vjere, da se naš život može 'po plodovima prepoznati', kako je to rekao Gospodin, a to su plodovi Duha Svetoga: ljubav, radost, mir, strpljivost, uslužnost, dobrota, blagost, uzdržljivost, velikodušnost“, poručio je biskup dodavši kako je to sve u svom životu ostvarila Blažena Djevica Marija.

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u petak 14. srpnja u Jalžabetu sprovod bake biskupa Vjekoslava Huzjake, pok. Vjekoslave Sović. Baka Slavica, kako su je zvali, imala je 98 godina. Bila je mama biskupove majke Štefanije r. Sović koja se udala za biskupova oca Matiju Huzjaka. Baka je uzorno kršćanski živjela, svaki dan bila na misi, a kad to više nije mogla primala je svaki dan sv. Pričest. Biskup Vjekoslav je posebno volio svoju baku pa ju je uzeo k sebi u Bjelovar gdje je bila od 2010., a potom posljednje tri godine u staračkom domu u Vrbovcu gdje je i preminula 13. srpnja 2017. Sprovod je vodio biskup sisački Vlado Košić zajedno s dvadesetak svećenika iz Varaždinske i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Od pokojnice se na groblju oprostio jalžabetski župnik Josip Vidović, a govorili su i Josip Stipančević, ekonom Bjelovarsko-križevačke biskupije i ravnatelj doma u Vrbovcu te biskup Košić, koji je pokojnici posebno zahvalio što se svaki dan molila za svoga unuka biskupa Vjekoslava ali i za sve biskupe i svećenike, dok je mons. Antun Perčić, generalni vikar Varaždinske biskupije pročitao pismo sućuti biskupa Josipa Mrzljaka. Poslije sprovoda u župnoj crkvi sv. Elizabete održana je misa zadušnica koju je predvodio i na njoj propovijedao biskup Huzjak, koji se na kraju mise svima zahvalio. I na sprovodu i na misi pjevao je župni zbor.

Sisački biskup Vlado Košić i vodstvo biskupijskog Caritsa predsjednik mons. Franjo Ćuk, potpredsjednik vlč. Božo Pinjuh i ravnateljica Kristina Radić uručili su u srijedu 12. srpnja Hrvatima prognanima s Kosova, u naselju Dumače, poklon bonove za kupnju namještaja. Ova donacija vrijedna više od 172 000 kuna rezultat je donatorskog ručka održanog u organizaciji Sisačke biskupije kako bi se pomoglo stanovnicima ovog naselja izgrađenog u sklopu nacionalnog programa stambenog zbrinjavanja. Dodjelom obiteljskih kuća u državnom vlasništvu, ukupno je stambeno zbrinuta 41 obitelj sa 196 članova obitelji Hrvata koji su uslijed ratnih događaja protjerani sa svojih ognjišta na Kosovu, ali kuće koje su dobili bile su u potpunosti prazne i neuređene, a iz postojećeg smještaja u Maloj Gorici morali su se iseliti do kraja svibnja o.g.

Potrebnim obiteljima darovani su poklon bonovi za namještaj vrijednosti od 2 do 7 tisuća kuna kojima će sami moći izabrati najpotrebnije za svoj dom, a u akciju se uključila i tvrtka PRIMA Commerce koja će pokloniti dodatnu vrijednost od 10 % svakog bona.

U svom obraćanju biskup Košić je podsjetio na težak put koji su prošli ovi ljudi te još jednom upozorio kako kuće još uvijek nisu vlasništvo ovih obitelji već su im dane u najam, ali i kako je ministar državne imovine Goran Marić obećao da će i ova nepravda biti u uskoro ispravljena. Biskup je zahvalio svim donatorima koji su pomogli istaknuvši kako akcija pomoći Dumačama traje i dalje, te kako je njegova želja da do Božića sve obitelji imaju osnovne uvijete za život.

Ravnateljica Kristina Radić istaknula je kako je Caritas biskupije već pomogao pri uređenju dijela kuća darovavši potreban građevinski materijal, ali i rabljeni namještaj koji je prikupljen ciljano za Dumače.

Radić je rekla i kako uskoro stižu novi problemi za ove ljude, a to je zima, jer samo mali dio obitelji ima potrebne peći za grijanje i osigurana drva, te je pozvala sve koji su u mogućnosti da pomognu u rješavanju ovog važnog problema.

Nakon podjele biskup je u pratnji domaćeg župnika i vodstva Caritas obišao novo naselje i upoznao se s problemima s kojima se susreću njegovi stanovnici.