Misno slavlje u spomen na 441. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko te slavne pogibije branitelja ove utvrde 13. siječnja 1578. godine, održano je u nedjelju 13. siječnja u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom. Misu u sklopu jubilarnog 10. hodočasničkog spomen-pohoda predvodio je bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak u zajedništvu s domaćim biskupom Vlado Košićem, generalnim vikarom biskupije mons. Markom Cvitkušićem, domaćim župnikom Stjepanom Filipcem i vlč. Antom Rotimom, a služio je đakon Vjekoslav Uvalić.

Uz više stotina hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske slavlju su nazočili i izaslanik predsjednice RH general Marinko Krešić, ministar branitelja i izaslanik Vlade RH Tomo Medved, sisačko-moslavački župan Ivo Žinić, članovi Hrvatskog generalskog zbora te predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

Na početku sve okupljene je pozdravio biskup Košić. Zahvalivši svima na dolasku, a posebno biskupu Huzjaku, Košić je podsjetio i kako je najzaslužnija osoba za obilježavanje ovog spomena g. Damir Borovčak koji je i pokrenuo ova hodočašća prije deset godina.

U povodu 10. hodočasničkog spomen-pohoda u Gvozdansko u Sisku je u četvrtak, 10. siječnja predstavljeno drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje monografije „Gvozdansko – hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora“, autora Damira Borovčaka. Knjiga sadrži istraživački i putopisni prikaz povijesnog događaja i sadašnju tradiciju godišnjeg obilježavanja u Gvozdanskom, a novo izdanje monografije dolazi na 264 stranice te je obogaćeno s više od dvjesto fotografija, među kojim je i desetak ekskluzivnih namjenski snimljenih iz zraka. O monografiji i događajima vezanim uz hodočašća, kako u Gvozdansko tako i u Zrin, govorili su sisački biskup Vlado Košić, generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić, umirovljeni poručnik HV-a Miljenko Bađun, umirovljeni satnik HV-a Ivica Matošević te autor.

Poznato je da su branitelji Gvozdanskog braneći domovinu pred turskim osvajačima tri mjeseca, imali tri ponude za napustiti obranu i otići na slobodno područje ostataka Hrvatske. Sve tri ponude su odbili, a posebno izazovnu dobili su na Božić 1577. Ferhat paša koji ih je napadao nudio im je častan otpust. Branitelji Gvozdanskog odgovorili su: kakva bi to čast bila i što bi nam naši potomci rekli kada bi predali grad. Gvozdansko je palo 13. Siječnja 1578. godine, a posljednji branitelji utvrde umrli su od smrzavanja. Osvajač Ferhat paša, zadivljen junaštvom hrvatskih branitelja dopustio je njihov pokop po katoličkim običajima. Gvozdansko nije stradalo samo u 16. stoljeću, već i Drugom svjetskom te zatim i Domovinskom ratu. Taj dio junačke povijesti hrvatskoga naroda potaknuo je Damira Borovčaka da organizira hodočasničke pohode u Gvozdansko i napiše ovu monografiju.

U povodu 10. hodočasničkog spomen-pohoda u Gvozdansko u Zagrebu je predstavljeno drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje monografije 'Gvozdansko – hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora', autora Damira Borovčaka.

O monografiji su govorili sisački biskup Vlado Košić, generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić, umirovljeni poručnik HV-a Miljenko Bađun, umirovljeni satnik HV-a Ivica Matošević te autor Damir Borovčak.

Mjesto Gvozdansko nalazi se na granici Sisačke biskupije, blizu granice Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom. U hrvatskoj povijesti poznato je po događaju iz 1578. godine kada su hrvatski vojnici braneći Domovinu pred najezdom Turaka 13. siječnja svi umrli na zidinama utvrde Gvozdansko.

Zapovjednici te utvrde grofova Zrinskih – Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stipšić, su zajedno s tri stotine branitelja tri mjeseca odolijevali napadima Turaka koje je predvodio Ferhat–paša. Na kraju su turski osvajači osvojili Gvozdansko s vojskom od deset tisuća vojnika, no nisu pobijedili jer kada su ušli u grad svi su branitelji bili na svojim položajima – smrznuti. Iz poštovanja prema junačkoj obrani hrvatskih vojnika Ferhat-paša je poslao po katoličkog svećenika koji je branitelje Gvozdanskog pokopao po katoličkom obredu.

Taj dio junačke povijesti hrvatskoga naroda potaknuo je Damira Borovčaka da organizira hodočasničke pohode u Gvozdansko i napiše monografiju za koju kaže da „sadrži istraživački i putopisni prikaz povijesnog događaja i sadašnju tradiciju njegova godišnjeg obilježavanja u Gvozdanskom. „Uzvišeno odricanje i sebedarje naših predaka u obrani od osvajača, njihova velejunačka žrtva bez svjetskog uzora, nije legenda ni bajka. Događaj je stvaran, na ponos i za uzor idućim hrvatskim naraštajima“, piše u monografiji Damir Borovčak.

Sisački biskup zahvalio je autoru monografije što je prije deset godina pokrenuo hodočašće u Gvozdansko, nedjelje najbliže 13. siječnju, kada se u crkvi Sv. Filipa i Jakova slavi misa za pale hrvatske branitelje. „Neka ljubav prema Domovini naših branitelja u Gvozdanskom bude čitavoj Hrvatskoj trajno nadahnuće kako se treba žrtvovati za bližnje, nama danas, ali i novim naraštajima“, poručio je biskup Košić.

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u ponedjeljak 7. prosinca svečano misno slavlje u kapeli Sv. Vinka Paulskog u istoimenoj Caritasovoj kući u Oboru te je tom prigodom i posvetio ovu novoobnovljenu kapelu i položio u oltar moći sv. Leopolda Bogdana Mandića.

U koncelebraciji bili su generalni vikar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, predsjednik Odbora za obnovu zagrebačke katedrale mons. Ivan Hren i domaći župnik Stjepan Levanić koji je na početku pozdravio biskupa i sve okupljene. Slavlju su nazočile i obitelji i prijatelji štićenika, ravnateljica Caritasa gđa Kristina Radić, voditeljica kuće gđa Sanda Sokolovski kao i donatori koji su omogućili da ova kapela doživi potpunu obnovu. Tako je sada krase novi oltar, ambon i svetohranište izrađeni od starog kamena uklonjenog sa zagrebačke katedrale, kao i novi križni put autora Mirka Zubaka.

U homiliji mons. Hren je zahvalio svima koji su se uključili u ovaj projekt te tako „pomogli da ona Ljubav koja je jednom zakoračila na ovu zemlju bude i po djelu koje smo činili, utjelovljena“. U nastavku propovjednik se osvrnuo i na poruke koje donosi ovo božićno vrijeme upozorivši na zamke izvanjskog slavlja Božića. „Ovih dana naše srce je bilo puno, možda čak i umorno jer smo poduzimali sve što smo mogli da bi to izvanjsko slavlje Božića bilo lijepo. To je zapravo slika vremena u kojem živimo, te pokazuje nemirno, zabrinuto i umorno srce koje se da zavesti onim nebitnim. Jednostavno danas živimo u vrtlogu vremena u kakav je i Isus došao i zaboravljamo na ono što je najvažnije. Tjeskobno se brinemo o svemu i obično želimo mijenjati ono što ne možemo te dopuštamo da budemo dio tog vrtloga i kotača koji nas onda melje, a kada malo stanemo i razmislimo, mi vidimo da jedino što možemo činiti je ono na što smo i pozvani, a to je voljeti bližnjeg i sebe mijenjati. Događa nam se ono što se dogodilo Isusovim suvremenicima da nam je taj vrlog vremena toliko zbunjujući da ne vidimo bitno, kao što piše biblijski pisac 'svojima dođe, a njegovi ga ne primiše'. Da, braćo i sestre, Svjetlo je došlo, a oni kao da su i dalje željeli biti u mraku. Zar se i nama ne događa isto? Znajte zato da je za prepoznati dolazak novorođenog Boga potrebno mirno i ponizno srce. Isus je došao svakome, mi nemamo pravo o tome špekulirati“, upozorio je mons. Hren te zaključio kako je kršćanstvo jedina vjera u kojoj je Bog došao potražiti i spasiti čovjeka.