Vigilijom Velikoj Gospi još jednom je otvoreno najveće sinjsko slavlje u godini, kada u ovaj grad hodočasti preko 100 tisuća vjernika iz Dalmacije i cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Sinjani i njihovi gosti kroz devet dana pripremali su se za slavlje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo te su s radošću u srcu dočekali početak crkvenih svečanosti i skidanje slike Gospe Sinjske s velebnog mramornog oltara. Nakon godinu dana Gospa je ponovno među svojim narodom, baš kao i slavne 1715-te, kada je sinjska Tvrđava odoljela osmanlijskim napadima. Malena četa vojnika pobjedu nad nadmoćnom neprijateljskom vojskom odmah je pripisala zagovoru nebeske Majke i od tada postade mila zaštitnica Sinjana i svih Cetinjana.

U predvečerje Njezina slavlja, Sinjani i njihovi dragi gosti obnovili su zavjet vjernosti Bogu i Gospi. Slavlje je započelo sviranjem fanfara i svečanim zvucima zvona, koji su cijelom gradu označili da franjevci skidaju srebreni okvir s neprocjenjivim blagom, biserom i najljepšim uresom Cetinskog kraja, a to je slika Čudotvorne Gospe Sinjske. Kao i svake godine, trojica franjevaca sudjeluju u samom skidanju Slike, a ove godine ta čast je pripala fra Ivanu Čikari, fra Josipu Repeši i fra Ivanu Novakoviću. Nezaboravan trenutak u srcu prisutnih vjernika, od kojih bi svaki rado dotakao Gospinu priliku. Gospina je slika, okićena zlatom, srebrom i biserjem, načas položena pred oltarom, kako bi joj i svećenstvo iskazalo svoju počast. Prvi među njima je mons. Vlado Košić, sisački biskup, koji je ove godine predsjedao slavljem Vigilije. Koncelebrirao je fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Petar Klapež, gvardijan i upravitelj Svetišta, fra Perica Maslać, župnik i samostanski vikar, don Marko Medo, biskupski vikar za pastoral u MORH-u, i fra Frano Delić. Obredničar kod slavlja je bio fra Antonio Mravak, a koordinator procesije fra Boris Čarić. Asistirali su bogoslovi i sjemeništari. Nakon što je mons. Košić pokadio sliku Gospe Sinjske, krenula je procesija preko samostanskog dvorišta prema Trgu dr. Franje Tuđmana, gdje se već tradicionalno na svetkovinu slave vanjska misna slavlja. Put iz crkve do vanjskog oltara još je jednom pokazao pobožnost muškaraca i žena, djece i mladih, prema Majci od Milosti, jer su svi željeli barem dotaknuti srebrni okvir. Sliku prema običaju nose franjevački bogoslovi.

Nakon što je slika Gospe Sinjske položena na za to pripravljeno mjesto kod vanjskog oltara, fra Antonio je otpjevao „Pohvale Čudotvornoj Gospi Sinjskoj“, staro-drevnu pjesmu koja pripovijeda svetu povijest Slike, Sinja i franjevaca. Potom je mons. Košić poveo pjesan „Slava Bogu na visini“. Evanđelje od Mise bdijenja navijestio je fra Perica. Predsjedatelj je u propovijedi istakao svoju radost što kao hodočasnik može stupiti pred milosni lik Gospe Sinjske i biti učenik u Njezinoj školi. Istakao je da smo i mi „pozvani odgovoriti svojim pristankom na Božju volju da Gospodin može doći i k nama i sklopiti s nama svoj vječni savez. Ključ je u pristanku, u prihvaćanju. Marija je imala povjerenja u Boga i prihvatila je što je on tražio, a mi se često ispričavamo raznim izlikama jer nemamo dovoljno povjerenja. Zato je Marija naša učiteljica, mater et magistra, ona nas svojim primjerom poučava da se otvorimo Bogu i njegovim planovima s nama.“ Protumačivši naziv „kovčeg novoga saveza“, o. Biskup naglasio je da se upravo u Marijinoj poslušnosti ogleda Njezino blaženstvo. Zaključio je da ona „želi da i svi mi pođemo u njezinu školu te prijeđemo iz raspadljivosti u neraspadljivost, iz smrti u besmrtnost. Gospo Sinjska, moli za nas, za svakoga od nas koji te častimo i tebi se utječemo! Moli za naše obitelji, za otvorenost radosti života! Moli za ovu sinjsku krajinu i našu domovinu Hrvatsku jer ti si naša Najvjernija majka i Odvjetnica Hrvatske, ti si Kraljica Hrvata, Duša duše hrvatske, Gospe Sinjska, naša mati!“

Gračanica Šišinečka (Župa Bučica) proslavila je 12. kolovoza svog novog zaštitnika kapele, svetog Lovru. Molitvu, blagoslov kapele i svetu misu predvodio je mons. Marko Cvitkušić, generalni vikar Sisačke biskupije. Uz njega, sudjelovali su vjernici župe Bučica sa svojim župnikom Ivanom Petrovićem.

Proslava je započela polaganjem vijenaca za poginule i nestale vojnike i civile u Domovinskom ratu. Polaganje vijenaca uz molitvu obilježilo se na groblju u Zaloju i pred kapelom. Nakon molitve za pokojne uslijedio je blagoslov kapele svetog Lovre u Gračanici Šišinečkoj. Kapela je blagoslovljena uz zajedničku molitvu svih župljana. Nakon molitve generalni vikar je poškropio kapelu blagoslovljenom vodom, postavljen je oltarnik, upaljene su svijeće i zazvonilo je zvono.

Petrinjska župa sv. Lovre svečano je u četvrtak 10. kolovoza proslavila blagdan svoga nebeskoga zaštitnika i zaštitnika Grada Petrinje. Svečano misno slavlje, u prepunoj župnoj crkvi predvodio je župnik iz Vinica preč. Valent Posavec u zajedništvu s domaćim župnikom preč. Josipom Samaržijom, generalnim vikarom Bjelovarsko-križevačke biskupije mons. Stjepanom Ptičekom i petnaestak svećenika.

U homiliji preč. Valent podsjetio je  na dugu povijest štovanja sv. Lovre u Petrinji. „Prije 425 godina na blagdan sv. Lovre, đakona i mučenika, kršćanska vojska je pobijedila tursku i oslobodila Petrinju. Od tada se slavi Lovrenčevo i zato je sv. Lovro izabran da bude trajni zaštitnik župe i grada Petrinje. Godine 1780. na ovom je mjestu sagrađena i prekrasna velebna crkva, čiji se lijepi oltar danas može vidjeti tek na božićnoj razglednici. Tu obljetnicu izgradnje smo proslavili 1980. godine i od tada se na Lovrenčevo pjeva Lijepa naša. Na uzlazu u crkvu tada je stajao i natpis iz prve poslanice Korinćanima: 'Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog'. Godine 1990. pred crkvom je čistila časna sestra Celina kada je došao jedan gospodin u bijelom odijelu upitavši, je li tu crkva sv. Lovre. Ona je odgovorila da je, a on je rekao da to (crkvu) treba srušiti. Bože sačuvaj, zavapila je sestra Celina. Samo godinu dana kasnije do temelja je srušena crkva sv. Lovre da nije ostao ni kamen na kamenu, kao i sve kapele i križevi i sve Hrvatske kuće, i to od strane domaćih četnika potpomognutih jugoslavenskom vojskom. Povijest ne poznaje zločina takvih razmjera“, ustvrdio je propovjednik.

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u utorak 9. kolovoza na mjesnom groblju sprovodne obrede te u župnoj crkvi Sv. Nikole biskupa u Gušću i misu zadušnicu za prof. dr. sc. Ivana Sovića, zauzetog vjernika, redovitog sveučilišnog profesora u miru i dugogodišnjeg dekana Pedagoške akademije /tj. Učiteljskog fakulteta/ u Petrinji.

U koncelebraciji bili su domaći župnik vlč. Damir Ceković, dekan Sisačko-katedralnog dekanata preč. Krešimir Bulić, župnik iz Volodera vlč. Nikola Majcen te bivši župnik vlč. Vilim Koretić.

Izrazivši svoju iskrenu sućut obitelji biskup je u prigodnoj homiliji podsjetio na vjernički život pokojnika te njegovo prijateljstvo s brojnim svećenicima, a osobito s pokojnim biskupom Markom Culejom. „Sjećam se jednom, kada sam već došao u Sisak za biskupa, da me prof. Ivan zvao telefonom da mi kaže da ne može dobiti župnika, pa ako bih mu ja mogao prenijeti poruku da ga dođe pričestiti. On je doista volio da mu svećenik dođe barem svaki prvi petak i donese svetu pričest. Isus govori: 'Ja sam kruh života, tko mene blaguje ima život vječni'. Upravo to je pokojni profesor Ivan osjećao i od toga je živio. Živio je od hrane koja daje život vječni. Mi znamo da je sveta pričest odgojila mnoge svece, a znamo i da je Isus govorio da hrana koju On daje, a to je njegovo tijelo u kruhu života, ostvaruje to da mi živimo od onoga koji daje život svijetu. Kaže Isus Ocu: 'Kao što ja živim po tebi, tako će i oni koji mene blaguju živjeti po meni'. Živjeti po Isusu, živjeti nahranjen duhovnom hranom, neka bude i nama želja po primjeru pokojnog Ivana“, poručio je biskup.