Vazmeno bdjenje u katedrali

Nedjelja, 21 Travanj 2019

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je, na Veliku subotu 20. travnja, u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, liturgiju Vazmenog bdjenja u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i supsidijarom preč. Milanom Begićem, a služio je đakon Ivan Ćorić.

Na početku svečane liturgije biskup je pred katedralom blagoslovio oganj i upalio Uskrsnu svijeću koja je u svečanoj procesiji unesena u katedralu.

U homiliji obraćajući se okupljenima biskup je rekao kako je ova sveta noć prožeta svjetlom uskrslog Krista. „Njegova pobjeda nad smrću i nama daje novo svjetlo i obasjava naš mrak, naše slabosti, naše grijehe i našu prolaznu zemaljsku egzistenciju. Sasvim novo svjetlo obasjalo je i obasjava naš život, braćo i sestre, od ove vazmene noći, otkako je Krist uskrsnuo a što mi slavimo večeras, noćas i sutra. Slavlje nad svakim slavljem jer nadilazi sve ljudske mogućnosti i očekivanja, pobjeda nad grijehom i smrću najveći je događaj naše povijesti. Zato nas ova noć, puna svjetla i radosti, ispunja velikom nadom, daruje nam smisao života i od nas čini nove ljude. Ta se novost, braćo i sestre, pokazuje u znaku krštenja, u sakramentu kojim se preporađamo da bismo bili ponovno rođeni, ne od zemaljskih roditelja, majke ni oca, nego od Oca koji je na nebesima, koji nas po svome uskrsnulom Sinu u Duhu Svetom zauvijek preobražava da budemo samo njegova predraga svojina. Ta se novost života u krštenju od davnine među kršćanima nazivala prosvjetljenje. Kao što je svjetlo potrebno da bismo mogli vidjeti u tami, pa je tu prostoriju, mjesto ili prostor potrebno osvijetliti, tako je i čovjek da bi bio u Bogu potrebno prosvijetliti Duhom Svetim“.


više

Obredi Velikog petka u katedrali

Petak, 19 Travanj 2019

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je na Veliki petak, 19. travnja u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, obrede Muke Gospodnje. Uz biskupa u obredima je sudjelovao i generalni vikar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača, đakon Ivan Ćorić, bogoslovi te brojni vjernici.

Nakon izvještaja o Isusovoj muci i smrti iz Evanđelja po Ivanu, koji su na otpjevali vlč. Robert Jakica i bogoslovi Fran Bijelić i Kristijan Pezić uz pratnju Biskupijskog zbora pod ravnanjem prof. Jelene Blašković, prigodnom homilijom okupljenima se obratio preč. Karača istaknuvši kako je Crkva danas u velikoj šutnji. „Crkva Kristova, to smo mi sabrani ovdje večeras na spomen Kristove mukem osjećamo se kao zatečeni, svjesni da ne možemo dokučiti strahotu, ali i izvanrednu uzvišenost ovoga trenutka i Božje veličine. Muka, smrt i Uskrsnuće Isusa iz Nazareta može se promatrati kroz razne vidike. Jedan od manje spominjanih segmenata Vazmenog trodnevlja je izuzetna količina nježnosti koja se pojavljuje u tom surovom događaju. Prepuna dirljive nježnosti i ljudske topline je Isusova velikosvećenička molitva, njegov govor na Posljednjoj večeri u kojoj pokazuje svu svoju ljubav prema Ocu i prema onima koje mu je Otac darovao. Pranje nogu učenicima je osobit znak ljubavi, a žrtva Šimuna iz Cirene pak je trenutak u kojemu čovjek odlučuje pomoći bratu čovjeku nositi njegovu muku. Još nježnija je gesta žene nazvane Veronika koja se usudila istrčati pred razularenu masu i vojnike izvršitelje smaknuća, da bi Isusu otrla lice i omogućila mu da izdrži do kraja“, rekao je katedralni župnik te dodao kako je od svih posebno izvanredan trenutak i primjer nježne brige za čovjeka, briga raspetog Krista za svoju majku.


Misa večere Gospodnje

Četvrtak, 18 Travanj 2019

Misu večere Gospodnje, spomen ustanovljenja Euharistije, na Veliki četvrtak 18. travnja, predvodio je u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bio je generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača i supsidijar preč. Milan Begić, a služio je đakon Ivan Ćorić.

U homiliji mons. Cvitkušić je podsjetio kako se kršćani na Veliki četvrtak okupljaju da svečano proslave uspomenu na Kristovu Posljednju večeru, a na kojoj je on svojoj Crkvi ostavio euharistiju, svećeništvo i novu zapovijed ljubavi. Na Posljednjoj večeri Isus uzima kruh, lomi ga i daje ga svojim učenicima govoreći: „Ovo je moje tijelo – za vas. On nam daje kruh i vino, svoje tijelo i krv kao uspomenu na svoju muku i kao znak svoje nazočnosti među svojima“.

U nastavku, propovjednik je istaknuo da nam Isus na Posljednjoj večeri govori o važnosti i uzvišenosti poniznog služenja. On kao posljednji sluga pere noge svojim učenicima. Kada su se oni pitali što bi to trebalo značiti, Isus im je odgovorio: „Primjer sam vam dao da i vi činite što ja vama učinih“. Bila je to zadnja poruka koju je Isus učenicima rekao prije svoje smrti. Čovjek govori ono što smatra najvažnijim baš u onom trenutku kada zna da odlazi, da umire. Tako je i Isus na Posljednjoj večeri pokazao da je pravi smisao čovjekova življenja na zemlji u davanju, u darivanju iz ljubavi. Onaj tko iz ljubavi sebe daje i predaje, već ovdje na zemlji nalazi svoj mir i radost.


Misa posvete ulja

Četvrtak, 18 Travanj 2019

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je, u četvrtak 18. travnja u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku, misno slavlje tijekom kojeg je posvetio ulja za sakramente krštenja, potvrde, bolesničkog pomazanja i sv. reda. U koncelebraciji bilo je šezdesetak svećenika, a svečanost su uveličali i bogoslovi i sjemeništarci Biskupije.

U homiliji biskup je čestitao okupljenim svećenicima i đakonima njihov dan ustanovljenja svetog reda i Euharistije te je progovorio o ljepoti svećeništva. „Mi doista trebamo i imamo razloga biti ponosni što smo svećenici Kristovi. 'Kad bi mi ususret došli svećenik i anđeo, prije bih se poklonio svećeniku, a potom anđelu', izjava je sv. Franje Asiškoga. On je naime poštivao svećenika zbog njegove uzvišene službe. Doista, anđeo služi Bogu, a samo svećenik ga po svojim rukama čini prisutnim u životu ljudi. Sigurno je, nije poštovanje koje vjernici i ljudi uopće iskazuju svećeniku utemeljeno samo na svetosti njegove službe, nego je povezano i sa samom osobom svećenika. Jer svi su sveti svećenici bili uzor vjernicima, te su ih vjernici poštivali još više negoli zbog njihove uzvišene službe zbog njihove osobne vjere i vjernog vršenja te svećeničke službe. Tko bi od nas samo službeno obavljao svoje svećeničke obveze, a ne bi to činio s vjerom, bio bi možda dobar i spretan glumac, ali loš svećenik. A osobito ako bi svoje služenje, ne daj Bože, vršio na otresit ili služben način, bio bi doduše poštovan zbog službe ali bi svojim načinom odbijao ljude da rado dolaze u crkvu, te preko svećenika i cijelu Crkvu ne dožive kao svoj drag i ugodan dom… A naša je zadaća okupljati, stvarati zajedništvo, brinuti se za naše župe, zajednice, biskupiju… poput pastira koji se s ljubavlju brine za svoje stado“, rekao je biskup te odgovarajući na pitanje što čini ljepotu svećeništva dodao kako je to svijest da su izabrani i da ih je sam Bog pozvao, rad i život s ljudima te da uronjeni u molitvu i otajstvo Kristovo posvuda nose blizinu Boga.


Pjevana Večernja i Lamentacije u katedrali

Srijeda, 17 Travanj 2019

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je na Veliku srijedu 17. travnja u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku pjevanu molitvu Večernju i Lamentacije u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom, supsidijarnom katedralne župe preč. Milanom Begićem, bogoslovima i vjernicima koji su prisustvovali večernjim hvalama.

Lamentacije, odnosno Tužaljke Jeremije proroka govore o propasti Jeruzalema i Hrama, te kobi izabranog naroda 587. godine. Prodahnute su dubokom boli, tugom i kajanjem, ali i nadom da Gospodin neće zauvijek ostaviti svoj narod.


Homilija na Vazmenom bdjenju 2019. PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 21 Travanj 2019 06:25

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Vazmenom bdjenju

Sisačka katedrala, 20. travnja 2019.

 

Draga braćo i sestre,

Ova je sveta noć prožeta svjetlom. Premda je mrak, ovu noć ne osvjetljuju ni svjetla svijeća, ni ognja, ni žarulja, nego ovu noć osvjetljuje Krist uskrsnuli! Njegova pobjeda nad smrću i nama daje novo svjetlo i obasjava naš mrak, naše slabosti, naše grijehe i našu prolaznu zemaljsku egzistenciju. Sasvim novo svjetlo obasjalo je i obasjava naš život, braćo i sestre, od ove vazmene noći, otkako je Krist uskrsnuo a što mi slavimo večeras, noćas i sutra. Slavlje nad svakim slavljem jer nadilazi sve ljudske mogućnosti i očekivanja, pobjeda nad grijehom i smrću najveći je događaj naše povijesti. Zato nas ova noć, puna svjetla i radosti, ispunja velikom nadom, daruje nam smisao života i od nas čini nove ljude.

Ta se novost, braćo i sestre, pokazuje u znaku krštenja, u sakramentu kojim se preporađamo da bismo bili ponovno rođeni, ne od zemaljskih roditelja, majke ni oca, nego od Oca koji je na nebesima, koji nas po svome uskrsnulom Sinu u Duhu Svetom zauvijek preobražava da budemo samo njegova predraga svojina. Ta se novost života u krštenju od davnine među kršćanima nazivala prosvjetljenje. Kao što je svjetlo potrebno da bismo mogli vidjeti u tami, pa je tu prostoriju, mjesto ili prostor potrebno osvijetliti, tako je i čovjek da bi bio u Bogu potrebno prosvijetliti Duhom Svetim.

Voda i Duh Sveti – potrebni su nam za novi život. Tako je Gospodin rekao u jednom razgovoru farizeju Nikodemu koji je po noći došao upitati ga kako da se čovjek može preporoditi. Isus mu je odgovorio: „Tko se ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.“ (Iv 3,5)

Crkva od početka vjeruje da se u sakramentu krštenja događa upravo ovo preporođenje, ponovno rođenje „iz vode i Duha Svetoga“. U tumačenju kako što se to događa s nama u krštenju, Isus je među ostalim Nikodemu rekao i ovo: „Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova. A tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.“ (ib., 19-21)

Svjetlost je očito sam Sin Božji koji je došao na svijet i koji razotkriva zla djela i poziva na dobro. Tko god je od istine, ide za njim, kako je rekao Pilatu na suđenju, jer on je istina. Zato činiti istinu znači slijediti Isusa, i tko je u istini, taj je u svjetlosti.

I samo uskrsnuće Kristovo koje ove svete noći počinjemo slaviti prikazano je više puta u umjetničkim djelima, pjesmama i slikama, kao veliko svjetlo. Tako je i na vitraju naše katedrale Isus uskrsnuli okružen velikim svjetlom. Premda nitko nije vidio sam događaj uskrsnuća Kristova, nego samo njega nakon uskrsnuća, imamo u Svetom Pismu više primjera koji na tu svjetlost upućuju.

Isus je tako svojim učenicima Petru, Ivanu i Jakovu dao doživjeti predokus uskrsnuća na gori na kojoj se pred njima preobrazio. Evanđelisti Isusovu Božansku slavu koju je objavio svojim učenicima opisuju kao svjetlost: Matej npr. kaže da „mu lice zasja kao sunce, a haljine postadoše bijele kao svjetlost“ (Mt 17,2). I anđeli su na praznom Isusovom grobu obučeni u svijetle i blistave haljine, a kad Isus uskrsnuli susreće neobraćenoga Pavla koji progoni kršćane, on biva obasjan svjetlom toliko jakim da je oslijepio. Tek nakon što se krstio, progledao je: kao da su mu neke ljuske pale s očiju.

I uskrsna liturgija, koju upravo mi večeras slavimo, najljepša i najbogatija liturgija u Crkvi, ima prvi dio koji se naziva: Služba svjetla. Na početku smo uskrsnu svijeću, koja simbolizira samog uskrsnulog Krista, zapaljenu na vazmenog ognju, unijeli u crkvu u kojoj je bio potpuni mrak, da bismo postepeno svi od tog svjetla upalili vlastite svijeće i tako je svjetlo ispunilo čitavu crkvu, što je simbol uskrsnuća. Uskrsnuli Krist unosi svjetlo u naše duše, u naša srca, u naše misli, u nas same – on nas prosvjetljuje.

I ta će uskrsna svijeća gorjeti na vidljivom mjestu, u svetištu crkve, čitavo uskrsno vrijeme. Podsjećat će nas tako na Uskrs, a to znači na Krista koji je živ među nama, i koji nas je svojim uskrsnućem prosvijetlio.

Kada i vi, dragi katekumeni koji ćete se krstiti u ovoj svetoj noći, zapalite svoje svijeće na uskrsnoj svijeći, reći će vam se: „Primite svjetlo Kristovo!“ I molit ćemo za vas da vam se to svjetlo Kristovo nikad u vašim srcima ne ugasi, da vam vjera obasjava sve putove vašega života, da vas vodi Krist uskrsnuli koji je Svjetlost svijeta!

Puno bih vam toga želio reći, draga braćo i sestre, novokrštenici, no večerašnja je liturgija tako bogata da bismo trebali samo slušati i razmatrati, pjevati i moliti… u šutnji i zahvalnosti.

No, zato postoji tzv. mistagogija, što znači: naknadna pouka. Vaš ulazak u Crkvu, koji danas započinjete, treba se nastaviti, on nije završen. Vi trebate neprestano učiti i zato vam treba, i vi si sami trebate, dalje tumačiti što ste to primili i što ste započeli.

Mistagogija je uvođenje u razumijevanje već primljenih otajstava. To se najbolje događa tako da novokrštenici produbljuju Kristovo vazmeno otajstvo razmatranjem evanđelja, sudjelovanjem u euharistijskom slavlju i vršenjem djela milosrđa.

Želio bih vam prenijeti samo tri odlomka iz Mistagoških kateheza sv. Ćirila Jeruzalemskog. Riječ je o ketehezama novokrštenicima koji su primili sakramente kršćanske inicijacije, tj. krštenje, potvrdu i pričest.

„Bili ste za ruku privedeni k svetoj kupelji božanskog krštenja, kao što je Krist od križa k grobu koji je pred vama. I svatko je bio pitan vjeruje li u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I ispovijedali ste spasonosnu ispovijest i triput zaronili u vodu a onda izronili, označujući time slikovito trodnevnu Kristovu sahranu… I zato je Pavao upravo klicao govoreći: Zar ne znate da koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni? Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt…“

„Kršteni u Krista i obukavši Krista postali ste suobličeni Sinu Božjemu. Bog koji nas predodredi za posinjenje suoblikova nas Kristovu tijelu u slavi. Postaviše dakle dionici Kristovi s pravom se zovete 'kristi' – pomazanici, pa je o vama Bog govorio: Ne dirajte u moje pomazanike. Postali ste kristi-pomazanici primivši protulik Svetoga Duha, i sve se na vama dogodilo slikovito budući da ste slike Krista. Pošto se on oprao u rijeci Jordanu i priopćio vodama božanski dodir, izlazio je iz vode kadli stvarno siđe na nj Duh Sveti – i slični počinu na sličnomu. A slično i na vas, pošto uzađoste iz kupelji svetih voda, dođe pomazanje, protulik onoga kojim bi pomazan Krist: to jest Duh Sveti. O njemu je blaženi Izaija u odnosnom proročanstvu govorio umjesto Gospodina: Duh Gospodnji na meni je, i zato me pomaza: posla me da budem blagovjesnik siromasima.“

„Sa svim osvjedočenjem primajmo kruh i vino kao Kristovo tijelo i krv, jer u liku kruha daje ti se tijelo a u liku vina daje ti se krv, da primivši tijelo i krv Kristovu postaneš istoga tijela i iste krvi s njim. Tako postajemo i kristonoše jer se njegovo tijelo i krv šire našim udovima, te prema blaženom Petru postajemo dionici božanske naravi. Jednom je Krist raspravljajući sa Židovima govorio: Ako ne budete jeli moje tijelo i pili moju krv, nećete imati života u sebi. A budući da oni nisu na duhovni način shvatili što je bilo rečeno, sablazniše se i okrenuše mu leđa…“

Vi pak nemojte okrenuti leđa Gospodinu koji vas prima za svoje učenike, kao dionike njegova Duha i samog njegova Tijela. Neka vam ovaj dan bude zauvijek upisan u vašim srcima.

Amen.

 

 

 

Najave

Veliki tjedan u katedrali

Srijeda, 17 Travanj 2019

Hodočašće Majci Milosrđa

Subota, 27 Travanj 2019

Zvona sv. Lovre

Nedjelja, 28 Travanj 2019

Zaručnički tečaj za 2019. godinu

Ponedjeljak, 20 Svibanj 2019

Facebook

Twitter

Aktualnosti

Vazmeno bdjenje u katedrali

Nedjelja, 21 Travanj 2019
Sisački biskup Vlado Košić predvodio je, na Veliku subotu 20. travnja, u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, liturgiju Vazmenog bdjenja u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i supsidijarom preč. Milanom Begićem, a služio je đakon Ivan Ćorić.Na početku svečane liturgije biskup je pred katedralom blagoslovio oganj i upalio Uskrsnu svijeću koja je u svečanoj procesiji unesena u katedralu.U homiliji obraćajući se okupljenima biskup je rekao kako je ova sveta noć prožeta svjetlom uskrslog Krista. „Njegova pobjeda nad smrću i nama daje novo svjetlo i obasjava naš mrak, naše slabosti, naše grijehe i našu prolaznu zemaljsku egzistenciju. Sasvim novo svjetlo obasjalo je i obasjava naš život, braćo i sestre, od ove vazmene noći, otkako je Krist uskrsnuo a što mi slavimo večeras, noćas i sutra. Slavlje nad svakim slavljem jer nadilazi sve ljudske mogućnosti i očekivanja, pobjeda nad grijehom i smrću najveći je događaj naše povijesti. Zato nas ova noć, puna svjetla i radosti, ispunja velikom nadom, daruje nam smisao života i od nas čini nove ljude. Ta se novost, braćo i sestre, pokazuje u znaku krštenja, u sakramentu kojim se preporađamo da bismo bili ponovno rođeni, ne od zemaljskih roditelja, majke ni oca, nego od Oca koji je na nebesima, koji nas po svome uskrsnulom Sinu u Duhu Svetom zauvijek preobražava da budemo samo njegova predraga svojina. Ta se novost života u krštenju od davnine među kršćanima nazivala prosvjetljenje. Kao što je svjetlo potrebno da bismo mogli vidjeti u tami, pa je tu prostoriju, mjesto ili prostor potrebno osvijetliti, tako je i čovjek da bi bio u Bogu potrebno prosvijetliti Duhom Svetim“.

Obredi Velikog petka u katedrali

Petak, 19 Travanj 2019
Sisački biskup Vlado Košić predvodio je na Veliki petak, 19. travnja u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, obrede Muke Gospodnje. Uz biskupa u obredima je sudjelovao i generalni vikar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača, đakon Ivan Ćorić, bogoslovi te brojni vjernici.Nakon izvještaja o Isusovoj muci i smrti iz Evanđelja po Ivanu, koji su na otpjevali vlč. Robert Jakica i bogoslovi Fran Bijelić i Kristijan Pezić uz pratnju Biskupijskog zbora pod ravnanjem prof. Jelene Blašković, prigodnom homilijom okupljenima se obratio preč. Karača istaknuvši kako je Crkva danas u velikoj šutnji. „Crkva Kristova, to smo mi sabrani ovdje večeras na spomen Kristove mukem osjećamo se kao zatečeni, svjesni da ne možemo dokučiti strahotu, ali i izvanrednu uzvišenost ovoga trenutka i Božje veličine. Muka, smrt i Uskrsnuće Isusa iz Nazareta može se promatrati kroz razne vidike. Jedan od manje spominjanih segmenata Vazmenog trodnevlja je izuzetna količina nježnosti koja se pojavljuje u tom surovom događaju. Prepuna dirljive nježnosti i ljudske topline je Isusova velikosvećenička molitva, njegov govor na Posljednjoj večeri u kojoj pokazuje svu svoju ljubav prema Ocu i prema onima koje mu je Otac darovao. Pranje nogu učenicima je osobit znak ljubavi, a žrtva Šimuna iz Cirene pak je trenutak u kojemu čovjek odlučuje pomoći bratu čovjeku nositi njegovu muku. Još nježnija je gesta žene nazvane Veronika koja se usudila istrčati pred razularenu masu i vojnike izvršitelje smaknuća, da bi Isusu otrla lice i omogućila mu da izdrži do kraja“, rekao je katedralni župnik te dodao kako je od svih posebno izvanredan trenutak i primjer nježne brige za čovjeka, briga raspetog Krista za svoju majku.

Misa večere Gospodnje

Četvrtak, 18 Travanj 2019
Misu večere Gospodnje, spomen ustanovljenja Euharistije, na Veliki četvrtak 18. travnja, predvodio je u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bio je generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača i supsidijar preč. Milan Begić, a služio je đakon Ivan Ćorić.U homiliji mons. Cvitkušić je podsjetio kako se kršćani na Veliki četvrtak okupljaju da svečano proslave uspomenu na Kristovu Posljednju večeru, a na kojoj je on svojoj Crkvi ostavio euharistiju, svećeništvo i novu zapovijed ljubavi. Na Posljednjoj večeri Isus uzima kruh, lomi ga i daje ga svojim učenicima govoreći: „Ovo je moje tijelo – za vas. On nam daje kruh i vino, svoje tijelo i krv kao uspomenu na svoju muku i kao znak svoje nazočnosti među svojima“.U nastavku, propovjednik je istaknuo da nam Isus na Posljednjoj večeri govori o važnosti i uzvišenosti poniznog služenja. On kao posljednji sluga pere noge svojim učenicima. Kada su se oni pitali što bi to trebalo značiti, Isus im je odgovorio: „Primjer sam vam dao da i vi činite što ja vama učinih“. Bila je to zadnja poruka koju je Isus učenicima rekao prije svoje smrti. Čovjek govori ono što smatra najvažnijim baš u onom trenutku kada zna da odlazi, da umire. Tako je i Isus na Posljednjoj večeri pokazao da je pravi smisao čovjekova življenja na zemlji u davanju, u darivanju iz ljubavi. Onaj tko iz ljubavi sebe daje i predaje, već ovdje na zemlji nalazi svoj mir i radost.

Misa posvete ulja

Četvrtak, 18 Travanj 2019
Sisački biskup Vlado Košić predvodio je, u četvrtak 18. travnja u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku, misno slavlje tijekom kojeg je posvetio ulja za sakramente krštenja, potvrde, bolesničkog pomazanja i sv. reda. U koncelebraciji bilo je šezdesetak svećenika, a svečanost su uveličali i bogoslovi i sjemeništarci Biskupije.U homiliji biskup je čestitao okupljenim svećenicima i đakonima njihov dan ustanovljenja svetog reda i Euharistije te je progovorio o ljepoti svećeništva. „Mi doista trebamo i imamo razloga biti ponosni što smo svećenici Kristovi. 'Kad bi mi ususret došli svećenik i anđeo, prije bih se poklonio svećeniku, a potom anđelu', izjava je sv. Franje Asiškoga. On je naime poštivao svećenika zbog njegove uzvišene službe. Doista, anđeo služi Bogu, a samo svećenik ga po svojim rukama čini prisutnim u životu ljudi. Sigurno je, nije poštovanje koje vjernici i ljudi uopće iskazuju svećeniku utemeljeno samo na svetosti njegove službe, nego je povezano i sa samom osobom svećenika. Jer svi su sveti svećenici bili uzor vjernicima, te su ih vjernici poštivali još više negoli zbog njihove uzvišene službe zbog njihove osobne vjere i vjernog vršenja te svećeničke službe. Tko bi od nas samo službeno obavljao svoje svećeničke obveze, a ne bi to činio s vjerom, bio bi možda dobar i spretan glumac, ali loš svećenik. A osobito ako bi svoje služenje, ne daj Bože, vršio na otresit ili služben način, bio bi doduše poštovan zbog službe ali bi svojim načinom odbijao ljude da rado dolaze u crkvu, te preko svećenika i cijelu Crkvu ne dožive kao svoj drag i ugodan dom… A naša je zadaća okupljati, stvarati zajedništvo, brinuti se za naše župe, zajednice, biskupiju… poput pastira koji se s ljubavlju brine za svoje stado“, rekao je biskup te odgovarajući na pitanje što čini ljepotu svećeništva dodao kako je to svijest da su izabrani i da ih je sam Bog pozvao, rad i život s ljudima te da uronjeni u molitvu i otajstvo Kristovo posvuda nose blizinu Boga.

Pjevana Večernja i Lamentacije u katedrali

Srijeda, 17 Travanj 2019
Sisački biskup Vlado Košić predvodio je na Veliku srijedu 17. travnja u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku pjevanu molitvu Večernju i Lamentacije u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom, supsidijarnom katedralne župe preč. Milanom Begićem, bogoslovima i vjernicima koji su prisustvovali večernjim hvalama.Lamentacije, odnosno Tužaljke Jeremije proroka govore o propasti Jeruzalema i Hrama, te kobi izabranog naroda 587. godine. Prodahnute su dubokom boli, tugom i kajanjem, ali i nadom da Gospodin neće zauvijek ostaviti svoj narod.