Prvi koncert u novoj jesenskoj sezoni ciklusa koncerata "Prijatelji za Prijatelje" Biskupijske zaklade "Fra Bonifacije Ivan Pavletić" održan je u subotu 24. rujna u Velikom Kaptolu u Sisku. Za studente Zaklade nastupili su Najbolji hrvatski tamburaši, izvevši svoja najpoznatija djela. I ovoga puta svi izvođači odrekli su se svojih honorara u korist Zaklade, te su tako i sami postali dio mreže prijatelja koji se susreću u nesebičnom darivanju, onih koji daruju i studenata kojima je taj dar namijenjen.

Uz brojne prijatelje Zaklade koji su ispunili atrij Velikog Kaptola, koncertu su nazočili i sisački biskup Vlado Košić, kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić i akademik Josip Pečarić.

Na kraju koncerta okupljene je pozdravio sisački biskup Košić zahvalivši se Najboljim hrvatskim tamburašima na koncertu, te prijateljima Zaklade što pomažu u stipendiranju potrebitih studenta.

Biskupijska Zaklada kroz proteklih šest godina usmjerava svoj rad kako bi što više studenata, do sada njih više od tri stotine, dobilo priliku da osiguraju budućnost sebi, svojoj obitelji i Domovini.

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u subotu 24. rujna u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, svečano misno slavlje povodom pete obljetnice beatifikacije Drinskih mučenica. U koncelebraciji bio je kancelar mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača i vikar katedralne župe vlč. Robert Jakica, a slavlju su nazočile i sestre iz sisačke zajednice Družbe Kćeri Božje ljubavi.

U homiliji biskup je podsjetio na mučenički životni put s. Jule Ivanišević, s. Berchmana Leidenix, s. Krizane Bojanc, s. Antonije Fabjan i s. Bernadete Banje.  „Časne sestre su njegovale bolesnike, pekle su kruh djeci državnog Dječjeg doma te pomagale siromahe i prosjake s Romanije. Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili 'Marijin dom', opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve redovnice i još neke druge zarobljenike. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine. Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su u zgradu vojarne na drugom katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre. Časne sestre su skočile kroz prozor na poziv s. Jule koja je prva skočila s povikom: „Isuse, spasi nas!“, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, bačeno je u Drinu oko 8 000 ljudi. Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, a još i danas živi svjedok tog mučeništva je don Anto Baković, pisac knjige Dječak s Drine“, rekao je biskup.

Prvo zavjetno hodočašće vjernika Sisačke biskupije u Svetište Majke naših stradanja u Goru održano je se u subotu 24. rujna. Hodočašće kao i svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s rektorom svetišta preč. Paškom Glasnovićem i četrdesetak svećenika.

Slavlju je nazočilo i više od tisuću hodočasnika pristiglih iz cijele biskupije, a više od pedeset mladih iz Siska do Gora došlo je pješice.

Na početku sve okupljene je pozdravio rektor svetišta Glasnovnić izrazivši svoju radost zbog velikog broja pristiglih svećenika i vjernika.

U homiliji biskup Košić je rekao kako se ovo hodočašće održava kako bi molili za našu Sisačku biskupu i domovinu Hrvatsku, a budući da je danas dan jesenskih kvatri, molitve će osobito biti upućene za duhovna zvanja i mlade Biskupije. „Došli smo u ovo svetište kamo su stoljećima hodočastili katolici, naši stari, moleći se Blaženoj Djevici Mariji i utječući se njoj u zagovor. Doista, Marija je 'pomoćnica kršćana', 'utjeha žalosnih' i 'kraljica Hrvata, kraljica naših obitelji'. Njoj se u Gori posebno obraćamo dolazeći joj s našim teretima, jer ona je 'Majka naših stradanja', a to znači 'sunce što ne prestaje nam sjati'. Ona znade najbolje sve naše nevolje, sva naša trpljenja, naše strepnje i tjeskobe, naš nemir i zebnje našeg srca. Ona nas razumije kao što to majka najbolje zna razumjeti svoju djecu kad im je teško i kad lutaju i ne znaju što će, kad su bolesna i kad im je teško. Marija je 'majka boli – mater dolorosa – Gospa žalosna', ali ona je i 'uzrok naše radosti' jer otkako je Krist, njezin Sin uskrsnuo, njoj Crkva pjeva najradosniju pjesmu: 'Kraljice neba, raduj se – Regina coelorum laetare, aleluia!' Marija je majka u čijem je životu Bog učinio mnoge obrate: nije imala muža, a začela je i rodila; stajala je pod križem svoga sina, a za tri ga je dana gledala živa, uskrsnula! Ona je najbolja učiteljica kako surađivati s Duhom Svetim, kako osluškivati i odgovarati na Božje poticaje i vršiti ne svoju nego Božju volju“, rekao je biskup te dodao kako Mariju s pravom nazivamo kraljicom apostola. „Ona je, kako smo čuli u izvješću iz Djela apostolskih, molila zajedno s apostolima za dar Duha Svetoga. Ona je u prvoj Crkvi, ali i tijekom povijesti Crkve, a tako i danas uvijek je uz one koji naviještaju Evanđelje njezinoga Sina. Sama njezina prisutnost, a posebno njezina molitva, davale su i daju snagu navjestiteljima vjere u Krista, apostolima od prve dvanaestorice do biskupa i svećenika naših dana. Ona je i s nama, ona nas potiče da se pouzdamo u Sina njezina Isusa Krista, da sve učinimo u životu što nam On kaže“.