Nakon što je Đuro Plavljanić, hrvatski branitelj pravoslavne vjere, u razornom potresu krajem prošle godine ostao bez kuće i proveo 6 mjeseci u stambenom modulu, u četvrtak 17. lipnja u Plavljanićima, zaseoku sela Jošavica kod Petrinje, blagoslovljena mu je nova obiteljska kuća.

Kuću su blagoslovili arhiepiskop Hrvatske pravoslavne crkve Aleksandar i sisački biskup Vlado Košić, a njezinu izgradnju financirali su Hrvati iz Australije zajedno s humanitarno-karitativnom udrugom franjevaca Bosne Srebrene „Kruh svetog Ante“ i brojnim drugim donatorima. Kuću je gradila tvrtka „Dom invest“ iz Žepča u Bosni i Hercegovini uz koordinaciju pukovnika u miru Ivice Pandže - Orkana iz Siska te posredovanje Gorana Macure, hrvatskog branitelja pravoslavne vjere iz Šibenika.

Blagoslovu je nazočio i voditelj Kruha svetog Ante u Hrvatskoj fra Stipe Karajica, župnik iz Hrvatskog Čuntića Fra Petar Žagar, župnik iz Hrastovice fra Dragan Grizelj te brojni branitelji pristigli iz Vinkovaca, Pleternice, Karlovca, Siska, Petrinje i Šibenika.

Tom prigodom Đuro Plavljanić i njegova supruga Štefica, koji žive u mjestu s pretežito pravoslavnim stanovništvom, zahvalili su donatorima i svima onima koji su bili uključeni u ovu humanitarnu akciju koja im je omogućila dom. Izrazivši i veliku radost zbog svega Đuro je poručio kako će za donatore, Hrvate iz Australije, uplatiti misu, da ih Bog blagoslovi i čuva.

Obrativši se okupljenima biskup Košić je rekao kako je ovo povijesni događaj, ne toliko materijalne, koliko duhovne vrijednosti, jer se u ovoj kući ostvarilo jedinstvo našeg naroda i ljudi koji vole svoju domovinu, bez obzira na vjeroispovijest. Čestitavši svima uključenima u ovaj hvalevrijedan poduhvat biskup je domaćinu predao i dar Biskupije te obećao kako će u daljnjem opremanju kuće sudjelovati i Sisačka biskupija.

Sjednica Prezbiterskog vijeća Sisačke biskupije održana je u srijedu, 16. lipnja u Biskupijskom ordinarijatu u Sisku, pod predsjedanjem biskupa Vlade Košića. Glavna tema sjednice bilo je stanje u Biskupiji nakon potresa te je na početku biskup odao priznanje Caritasu za veliko djelo pomaganja stradalim ljudima.

Ravnateljica Caritasa Kristina Radić i s. Smilja Čirko upoznale su okupljene s aktivnostima i planovima koje ima Caritas Sisačke biskupije, a Spomenka Jurić i vlč. Tugomil Radiček iznijeli su što se poduzima u župama koje su ostale bez svojih crkava. Tako se moglo čuti da Caritas podiže montažne kuće za brojne obitelji i staračka domaćinstva, a Biskupija u 14 župa gradi montažne dvorane koje će privremeno zamijeniti crkve. S Ministarstvom kulture i medija potpisani su ugovori za 27 crkava na kojima se već više mjeseci izvode hitne mjere stabilizacije, a u rujnu taj će se broj još povećati.

Biskup se zahvalio na dobroj suradnji župnicima pozvavši ih intenziviraju rad župnih Caritasa u povezanosti s biskupijskim Caritasom, a izražena je i velika zahvalnost svim dobročiniteljima koji pomažu stradalim ljudima i Sisačkoj biskupiji.

Tema emisije "Argumenti" Hrvatskoga katoličkog radija u ponedjeljak 14. lipnja bilo je Međugorje - 40 godina ovog jedinstvenog duhovnog fenomena koji donosi zapažene plodove u životima hodočasnika. Jedan od gostiju bio je i pater Mijo Nikić, svećenik i psiholog i jedan od članova Međunarodne teološke komisije koji je na pitanje što njemu znači Gospa rekao da "je silno važno za čitav svijet da se utječe zagovoru Nebeske Majke, a Njezin je cilj da nas dovede Isusu, da činimo ono što nam On kaže. U tom smislu je svako događanje koje nas produbljuje u tome i jača prihvatljivo i dobro za našu duhovnost i spasenje". Telefonskim putem za Argumente govorio je i biskup Petar Palić, a gost emisije bio je i sisački biskup Vlado Košić, kao mariolog s Hrvatskog mariološkog instituta KBF-a u Zagrebu i dopisni član Papinske mariološke komisije.

Draga braćo svećenici, župni suradnici,

braćo i sestre u Kristu Gospodinu!

1. Crkva trajno potvrđuje da živi od euharistije. Ta je istina naročito vidljiva u župnoj zajednici koja slavi otajstva Kristove prisutnosti, njegove žrtve i dara, po kojemu smo dionici Jaganjčeve gozbe, u zajedništvu Crkve hodočasnice na zemlji i Crkve u nebeskoj slavi.

Crkva ne može živjeti bez nedjeljne euharistije, bez Dana Gospodnjega i Krista koji se očituje i daruje svojoj Crkvi, zbog čega su kršćani prvih stoljeća svjedočili do mučeništva: „Sine Dominico non possumus“ – „Bez nedjeljnoga Gospodina ne možemo (živjeti).“

Uz nedjeljno slavlje, u župi je važno i svakidašnje euharistijsko slavlje na kojemu mogu sudjelovati župljani određene župe i drugi vjernici. Zato treba naglasiti da u redovitim pastoralnim okolnostima ne postoji razlog, zbog kojega bi se moglo naći opravdanje za izostavljanje misnoga slavlja tijekom tjedna. To vrijedi i tijekom onih mjeseci u godini kada je, na primjer, zbog odmora, odsutan veći broj župljana iz svojih župa.

Kako u Zakoniku kanonskoga prava (usp. kann. 276 § 2,2; 246, 1; 904) tako i u drugim crkvenim dokumentima (usp. Apostolska pobudnica „Sacramentum Caritatis“, 2007., br. 39; Direktorij za službu i život prezbitera, 2013., br. 50; Ratio fundamentalis institutionis sacerdotalis, 2016., br. 104) svakomu se svećeniku toplo preporučuje svakidašnje slavlje svete mise, a svećenici su za svoje pastoralno djelovanje pripremani upravo tako da svakodnevno slave euharistiju. Stoga se ovo što iznosimo odnosi posebno na svećenike.